Sufizam

Izvor: Wikipedija

Sufizam (arapski تصوف , tasawwuf, perzijski عرفان, Erfan) pripada mističkom učenju o islamu.

Otprilike sto godina nakon Muhamedove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (suf). Neki od njih postali su lutajući propvjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama ukojima je bilo upadljivo mnogo žena. Po nekim značajkama, njihov način života podsjeća na kasnije franjevce.

Kroz molitvu i meditaciju sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoljeća Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!" ^[1]

Sufiji su među običnim ljudima bili uskoro štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Sufijske bratovštine uključivale su derviške redove i fakirski pokret, a mnogi od njih postoje i danas, najviše na sjeveru Afrike.

Jedno od učenja koji su sufiji usmeno prenosili s koljena na koljeno bilo je učenje o Eneagramu uz pomoć kojega se pomagalo ljudima na putu prema Bogu.

[uredi] Izvori

[uredi] Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Sufizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.