Sahrawi
Izvor: Wikipedija
Sahrawi (Engl. Sahrawi, Saharawi; Sahraouies) su narod nastanjen u područjima zapadnog dijela pustinje Sahare, južno od Maroka, čije je područje, inače pod okupacijom Maroka, međunarodno priznato kao suverena država Zapadna Sahara. Sahrawi, inače govornici jezika hassaniya, porijeklom su od starog arapskog plemena Beni Hassan, koji su se pomiješali s pripadnicima hamitskih plemena Sanhaja (izg. Sanhadža) i stvorili novi narod, točnije plemena poznata kao Sahrawi, odnosno Hassaniya. Istoga su porijekla i Mauri iz Maritanije koji se služe istim jezikom.
Sadržaj |
[uredi] Ime
Ime Sahrawi došlo je po riječi 'Sahra' ili 'Sahara', naziva za najveću pustinju na svijetu, značenje mu je ‘Saharci’; stanovnici Sahare) . Ime Hassaniya došlo je po plemenu Beni Hassan a označava narode Hassaniya i njihov jezik.
[uredi] Kultura
Sahrawi su nomadsko stanovništvo s kulturom sličnom beduinskoj, organizirani po plemenima i plemenskim savezima. Žena u društvu ima visoki ugled. Sahrawi danas naseljavaju pustinjska područja južnog Maroka, zapadne Sahare, sjeverne Mauritanije, izbjegličke kampove po Alžiru i na Kanarskim otocima. Podgrupa Mauri (Moors), miješanci su Berbera, Arapa i crnaca. Sve ove grupe ljudi, Maure i Saharce možemo kolektivno nazivati i Hassaniya, a tako i njihov jezik kojim se služe. Negdje od 1300.-tih prodirući Arapi (uglavnom Beni Hassan) izazivaju nevolje s domorodnim Berberima, što je potrajalo negdje do konca 17. stoljeća.
Hassanije (Mauri i Saharci) kao narod nastaju miješanjem pridošlih Arapa i Berbera, te njihovih robova. Španjolski utjecaj među njima počinje 1904. širenjem Franko-španjolskih granica protektorata. Iste te godine šeik Ma' al-'Aynayn utemeljuje grad Smarnu, nešto istočnije od El-Aaiuna. Španjolski utjecaj na njihov nomadski život je snažan. Kao nomadi na devama oni putuju s mjesta na mjesto ali među njima zato danas možemo pronaći trgovce ali i one koji su još ostali ratnici.
Sadašnje Sahrawi društvo varira od bogatih do siromašnih i onih koji muku muče po kampovima. Dom Saharaca je šator, obitelj spava na kožama ili pokrivačima. Za vrijeme obroka muškarac uvijek jede prije žene i djece. Većina ih je ipak siromašnih, pa uglavnom imaju po jednu ženu, dok se u bogatih muslimana, po običaju, može naći i do četiri. Što se tiče njihovih samih raznih plemena, ona su uvijek endogamna. Članovi jednog plemena nikada se ne žene van svoje zajednice. Sahrawi-agrikultura je veoma ograničena, prilagođena onim 2 inča (5 centimetara) kiše godišnje. Sponjano ropsto kod njih sada je stavljeno van zakona, a jedino što su još u mogućnosti proizvesti za izvoz je stoka.
Društvo Sahrawija podijeljeno je na četiri glavne grupe : 1) ratnici (Hassanes; potječu izravno od Beni Hassana)); ‘marabuti’ (marabouts’ = sveti ljudi); 'platiše poreza’ (tribute payers), oni što plaćaju porez višim klasama i 4) crni robovi. U prošlosti su ove klasne razlike vrlo jasno obilježavane.
Hassaniya šator. [1]
[uredi] Novija povijest
Od 1976. godine aneksijom 2/3 Zapadne Sahare (ostatak je anektiran 1979.), bivše Španjolske Sahare tisuće Zapadnih Saharaca bježe pred marokanskom okupacijjom na krajnji jugozapad Alžira, gdje još uvijek žive potpuno ovisni o međunarodnoj humanitarnoj pomoći.
Do aneksije koja je došla 1976. svakako je dovelo proglašenje, od strane Polisarija (Polisario), Saharske Arapske Demokratske Republike, koji je rat za nezavisnost poveo još 1973. Organizacija Afričkog Jedinstva (OAU), priznala je SADR 1984. Par godina kasnije (1991.) završava i rat između Polisarija i Maroka. Maroko i danas nastoji privući izbjeglice da se vrate i postanu marokanski građani, što Sahrawi odbijaju, pa se još nalaze po kampovima u susjednom Alžiru.
[uredi] Društvo
Pleme
Pleme. Najveća čvrsta jedinica je pleme koje nosi ime utemeljitelja, a najmanja Ahel', obiteljska jedinica koja se sastoji od 3-4 generacije. Vođa plemena ili 'plemenske frakcije' je Sheik ili Cheij (pl. Shiouk; Chiuj). Svako pleme ima vlastite zakone savjetna tijela (yemaa) a može ući i u savez s drugim plemenima.
Saharawi (glavna plemena)
Mauri plemena: Brakna (na jugu), Tajakant (na sjeveru), Trarza (na jugu).
Zapadni Saharci: Reguibat (Erghibat), Oulad Delim / (sing. ould); =sinovi/, Tekna (Teqna), Chnagla.
[uredi] Vanjske poveznice
Sahrawi (na španjolskom): [2]; [3]; [4]; Marabuti: [5]; Protest protiv okupacije: [6]
