Rimski ugovor

Izvor: Wikipedija

Rimski ugovor je bio dogovor o razgraničenju između NDH i Italije. Potpis ugovora izvršen je 18. svibnja 1941. u 12.30 sati u Palazzo Venezia u Rimu. Potpisivanju ugovora prisustvovali su predsjednici vlada dviju država, talijanski ministar vanjskih poslova, grof Galeazzo Ciano, te svi ministri NDH. Ugovorom su priznati kao sastavni djelovi Kraljevine Italije sljedeći teritoriji:

• Kotari Čabar, Kastav i Sušak, a od kotara Delnice jedan dio po crti,koja polazeći s kote 710 i idući grebenom Starčeva Vrha, Velikog Tomca, Oštraca i Rogozna Brološkog dolazi do upravne granice kotara Sušak na vrhu Jelenčić (kota1106). Granica zatim silazi na more kod Bakarca visovima brda Gorica i Meč, ostavljajući hrvatskim teritorijem općine Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevica s odnosnom lukom;

• Kvarnerski otoci Krk i Rab, te otočić Sv. Marko;
• Čitavo područje Dalmacije južno od otoka Paga i rijeke Zrmanje te zapadno od rijeke Krke ( zadarsko zaleđe ), što je uključivalo i sve zadarske otoke, zatim gradovi Šibenik, Trogir i Split s neposrednim zaleđem, isključivši otoke Brač i Hvar;
• Nadalje otoci Čiovo, Drvenik, Korčula, Mljet, Šolta i Vis te manji otočići Biševo, Jabuka i Sv. Andrija;
• Dio Konavala južno od Ćilipa radi strateške zaštite Boke Kotorske.

Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada Splita, predgrađa Kaštela i otoka Korčule. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila spremna ni voljna ispoštovati.

Članak 2 glasi: "Povjerenstvo kojeg će polovica sačinjavati izaslanici Talijanske Vlade, a polovicu izaslanici Hrvatske Vlade, pristupit će u najkraćem roku određenju granica na terenu između Kraljevine Italije uključivši pokrajinu Ljubljanu i Kraljevine Hrvatske. Konačno određenje granica bit će obavljeno u duhu pravičnosti..."

Rimski ugovor je u Hrvatskoj izazvao veliko nezadovoljstvo u svim slojevima stanovništva, odbio od ustaške vlasti velik broj Hrvata i to ne samo na područjima prepuštenim Italiji. Bilo je i javnih prosvjeda, uprkos redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Prestao je vrijediti kapitulacijom Italije u rujnu 1943. godine, kada je područja navedena u ugovoru NDH formalno uključila u svoj sastav. U isto vrijeme donesene su i odluke ZAVNOH-a o priključenju Istre, Zadra i drugih okupiranih dijelova Hrvatske matici domovini.