Rekonkvista

Izvor: Wikipedija

Povijest Španjolske

Prapovijest Iberijskog poluotoka
Španjolska u antičko doba
Španjolska i Rimljani
Španjolska u Srednjem vijeku
- Vizigotska Španjolska
- Svevsko kraljevstvo
- Spanija
- Al-Andalus
- Rekonkvista
Španjolsko kraljevstvo
- Habsburška Španjolska
- Španjolska u doba prosvjetiteljstva
Restauracija apsolutizma u Španjolskoj
Prva španjolska republika
Restauracija burbonske Španjolske
Druga španjolska republika
Španjolski građanski rat
Španjolska pod Frankom
Španjolska tranzicija
Moderna Španjolska

Rekonkvista (španj.: Reconquista) predstavlja pokret Španjolaca i Portugalaca kako bi protjerali Maure (islamske Arape) s Pirinejskog poluotoka, odnosno kako bi ga ponovno osvojili, što je u stvari i značenje španjolske riječi "Rekonquista". Uzrok Rekonkviste bio je prodor Maura u Europu koji su 714. godine zauzeli veći dio poluotoka, a njihov dalji prodor zaustavlja tek Karlo Martel kod Toursa 732. godine. Sama Rekonkvista počinje 718. godine oslobođenjem Galicije i Leona, odnosno Pelayovom pobjedom kod Covadonge 722. godine, a okončava se 1492. godine kada je osvojen Granadski emirat, zadnje maursko uporište u Europi.

Rekonkvista, u vjerskom pogledu, predstavlja sukob između kršćanstva, odnosno katoličanstva sa jedne i islama sa druge strane, koji se okončao potpunim nestankom islama sa prostora zapadne Europe.

[uredi] Uzrok Rekonkviste

Detaljniji članak o ovoj temi: Invazija Maura na Pirinejski poluotok

Borba oko prijestolja početkom 8. stoljeća među Vizigotima koji su vladali Pirinejskim poluotokom, omogućila je 711. godine Maurima koji su vladali sjevernom Afrikom ulaz u Europu. Već poslije godinu dana Mauri su počeli invaziju na poluotok, zauzevši do 714. godine njegov veći dio. Njihov prodor nije se tu zaustavio i oni su nastavili na sjever napavši Merovinšku Franačku državu. Stigli su do Toursa gdje ih je 732. godine do nogu potukao i zaustavio Karlo Martel u čuvenoj bitci.

[uredi] Tijek Rekonkviste

Tijek Rekonkviste

Rekonkvista je počela ponovnim osvajanjem Leona i Galicije 718. godine, odnosno organiziranim otporom koji je pokrenuo don Pelayo koji dovodi do pobjede kod Covadonge četiri godine poslije. No, međusobni sukobi su uskoro umanjili učinkovitost udruženih kršćanskih snaga sve do 13. stoljeća.

Tek u 13. stoljeću počinje uspješan otpor i potiskivanje Maura. Ferdinand III. Kastiljski 1236. godine primorava Granadski emirat na vazalske odnose, a Alfonso III. 1249. godine osvaja Algavru čime se okončava portugalska Rekonkvista. Konačno protjerivanje Maura izvele su 1492. godine trupe tzv. Katoličkih kraljeva (Los Reyes Católicos), Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastilijske, uništenjem Granadskog emirata.

[uredi] Protjerivanje Židova i Muslimana

Predaja Granade Katoličkim kraljevima

31. prosinca 1492. godine, Katolički kraljevi potpisuju u Granadi proglas o protjerivanju Židova (točnije, Sefardi) iz Kraljevine Kastilije. Ferdinand II. također potpisuje drugi dokument koji se odnosi na Židove u kraljevini Aragon. Opravdanje za ovu mjeru je dano na osnovu dokumenta koji je izradio glavni inkvizitor i osobni ispovjedatelj kraljice Izabele od Kastilije, fra Tomas de Torquemada (fray Tomás de Torquemada) nekoliko dana ranije. Argumenti su bili isključivo religiozne prirode: mjere se poduzimaju u cilju očuvanja jedinstva i širenja katoličke vjere, jer prema mnogobrojnim izvještajima raznih svećenika, Židovi na sve načine pokušavaju poštene kršćane privoliti na judaizam.

Poslije pada Granade 1492. godine, maurski kralj Boabdil je pregovarao o uvjetima predaje i jedan od uvjeta, koji je prihvaćen od strane Katoličkih kraljeva je vjerska tolerancija prema muslimanima. To je značilo da će im biti dozvoljeno slobodno ispovjedanje islama, ne plaćanje većeg poreza od kršćana, da kršćani koji su prihvatili islam neće biti nasilno vraćani u kršćanstvo, i dr. Isprva, Katolički kraljevi poduzimaju mirno propagiranje katoličanstva, zadatak koji povjeravaju arhibiskupu Granade. Međutim, poslije jedne posjete Granadi 1499. vidjevši koliko je grad još uvijek imao muslimanske karakteristike, odlučuju konverziju povjeriti kardinalu Sisnerosu koji će upotrijebiti energičnije mjere. Nasilno pokrštavanje dovodi do ustanka od strane muslimana 1500. godine, koji Katolički kraljevi iskorištavaju kao izgovor za još drastičnije mjere pokrštavanja.

14. veljače 1502. godine, na isti način su protjerani španjolski muslimani tzv. moriskosi (moriscos). Trebali su se pokrstiti, ili napustiti španjolsko tlo. Ovo neće biti posljednje protjerivanje: Filip III. od Španjolske je započeo protjerivanje moriskosa 1609. godine koje će se završiti 1616. godine. U tom razdoblju, zemlju je napustilo oko 272.000 moriskosa.