Planine (roman)

Izvor: Wikipedija

Prvo izdanje romana Planine iz 1569.

Planine je naslov prvog hrvatskog romana, kojeg je napisao Petar Zoranić 1536. godine, a objavljen je u Mletcima, u Veneciji 1569., nakon piščeve smrti.

To je pastoralni i alegorijski roman (čest tip proze u tom razdoblju), jedinstveno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti, s preuzetim motivima iz latinske i talijanske književnosti, kao i aluzijama na teološka djela (Vergilije, Ovidije, Dante, Boccaccio, Petrarca, Sannazzaro, pa i Sveto pismo).

[uredi] Radnja

Već sedam godina mučio se Zoran zbog neuslišene ljubavi kojom je zavolio jednu ženu. Jednog proljetnog jutra Zoran je plakao pored izvora Vodice jer mu je dodijao život zbog nesretne ljubavi. Tada se iz vrela pojavila vila Zorica koja mu je savjetovala da otiđe u planine vilenici Dijaniri da je zamoli za lijek. Vila Milošća pratila je Zorana u planine, a kasnije je sam nastavio put. Tri dana je ostao u društvu pastira Bornika, Vlade, Zvonka, Plinka, Slamila i drugih. Zoranić stvara prvi od naših pisaca našu pripovjedalačku prozu i prvi od svih ostalih pisaca opisuje naše kopno.

[uredi] Značenje i pouka

To je bilo vrijeme velike turske opasnosti, a svijest o tome nadahnula je i Zoranićevo djelo; ona ga je i prožela domoljubnim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove osobne brige, nevolje i želje. "Planine" su zapravo alegorija: one su san, prenesen u tobožnji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a otuda uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, pa od Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda morem natrag do Nina. Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskoga glasa, Zoranićev roman, oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje "tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine", ali se i odziva na prigovor vile Hrvatice u perivoju od slave (poglavlje XX.): ona prekorava Hrvate, koji mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti i naresiti umili bi", ali se oni stide svoga jezika hrvackoga i radije pišu tuđim jezicima. Tako je Zoranić tri stoljeća prije Ilirskoga pokreta stao u obranu hrvatskog jezika, što je jedna od najvažnijih značajki ovog djela.