Pio XII.
Izvor: Wikipedija
| Pio XII. Pius XII |
|
|---|---|
 |
|
| Pravo ime | Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli |
| Početak pontifikata | 2. ožujka 1939. |
| Kraj pontifikata | 9. listopada 1958. |
| Prethodnik | Pio XI. (1922. - 1939.) |
| Nasljednik | Ivan XXIII. (1958. - 1963) |
| Rođen | 2. ožujka 1876. Rim, Italija |
| Umro | 9. listopada 1958. Castel Gandolfo, Italija |
| Ostali pape imena Pio | |
| Portal: Kršćanstvo | |
Pio XII. (Rim, 2. ožujka 1876. - Castel Gandolfo, Italija, 9. listopada 1958.), papa (Eugenio Pacelli) rodio se 2. ožujka 1876. godine u Rimu, u aristokratskoj obitelji.
Sadržaj |
[uredi] Obitelj i školovanje
Njegov otac Filippo i majka Virginia bili su strogo privrženi Katoličkoj vjeri. S očeve strane, obitelj Pacelli generacijama je radila u službi papa kao ugledna pravnička obitelj. Njegov djed Marcantonio Pacelli bio je osnivač Vatikanskih novina L'Osservatore Romano. Otac Filippo je bio dekan Vatikanskih odvjetnika, a brat Francesco visoko cijenjeni odvjetnik. U skladu s obiteljskom tradicijom i Eugenio odlazi na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu i institut sv. Apolinara, gdje 1899. godine završava teologiju i diplomira pravo.
[uredi] Uspon
Neposredno nakon ređenja postaje pomoćnik kardinalu Gasparriju pri izradi novog Crkvenog prava. U međuvremenu djeluje u raznim službama Kurije. Papa Benedikt XV. šalje ga 1917. godine za nuncija u Bavarsku, a od 1920. godine postaje nuncij u novonastaloj njemačkoj republici – Reichu. Papa Pio XI. visoko je cijenio njegovu diplomatsku vještinu i njegovo znanje, te ga 1929. godine imenuje kardinalom, a godinu dana kasnije i Državnim tajnikom Svete Stolice umjesto kardinala Gasparrija. U tom periodu kardinal Pacelli potpisuje konkordate u ime Svete Stolice s Austrijom (1933.), Njemačkom (1933.), Jugoslavijom (1935.) i Portugalom (1940.). Pacelli je bio izvrstan poliglot. Kao državni tajnik dosta je putovao po Europi i svijetu, pa je tako 1936. godine dosta dugo boravio u Sjedinjenim Američkim Državama. Vrlo dobro je bio upućen u svjetska kretanja. Kao vrstan pravnik – političar, a uz to i teolog, Pacelli je slovio kao najizgledniji kandidat za nasljednika pape Pija XI. Pacelli je bio odličan suradnik pape na kojega je potkraj njegova pontifikata imao veliki utjecaj, toliki da je prijenos vlasti s pape Pija XI. na papu Pija XII. tekao bez prekida metoda i politike. Pontifikat pape Pija XI. završio se pomalo neočekivano 10. veljače 1939. g. uoči rata, koji će biti tako strašan i kakvog ljudski rod još nije vidio. U takvom ozračju vijest o izboru Pacellija za papu već nakon trećeg kruga glasovanja malo koga je iznenadila. Od samoga početka on je bio papabile. Eugenio Pacelli je izabran za papu na svoj 63. rođendan 2. ožujka 1939. godine uzevši si ime Pio XII.
[uredi] Pontifikat
Prve godine pontifikata pape Pija XII. bile su obilježene ratom. Papa je neumorno tražio rješenje za mir. Dosljedan Lateranskim ugovorima, Papa je nastojao održati Crkvu potpuno neutralnom. No, era njegove vladavine problematična je kao ni jedna druga. Zasjenjena je pokoljem milijuna ljudi. Mnogi se pitaju da li je on, Kristov namjesnik to mogao spriječiti. Papu je u svjetskom požaru, kako je sam rekao, određivala u prvome redu jedna briga, a to je, tko bi trpio kad bi on podigao glas. Bi li se jačim riječima više postiglo, protiv zločina koji čovjek ne može podnijeti? Njegovo djelovanje nije uvijek nailazilo na razumjevanje, te je bio predmetom žestokih kleveta koje ne mogu proći ispit činjenica, dokumenata i povjerljivih izvješća diplomata akreditiranih pri Vatikanu tijekom rata. Papa je pružio svoju pomoć izbjeglicama bez obzira na njihovo podrijetlo. Tijekom rata udomio ih je nekoliko tisuća u Castel Gandolfu. Pio XII. nije vjerovao u mir koji ne počiva na pravdi, a još manje u mir koji bi se postigao sa Sovjetskim Savezom čiji je politički sustav smatrao utemeljenim na trajnoj nepravdi. Zbog toga je Staljin Papu nazvao "neprijateljem mira" koji pokušava podijeliti svijet na dva tabora. U svibnju 1945. godine rat je konačno završen. Na Badnjak 1945. godine Papa je rekao: «Imamo li sada mir, istinski mir? Nemamo! Imamo samo poratno doba. Koliko li će vremena biti potrebno da se ukloni moralna bijeda, koliko muke dok zarastu tolike rane? Danas kad se kreće u obnovu ljudi počinju uviđati koliko je potrebno obazrivosti, poštenja i dobre volje da svijet fizički i duhovno ponovo stane na noge i da ga se dovede u red i do pravoga mira.» Ratni vihor i razaranja nisu spriječila papu Pija XII. da dio svoje energije posveti djelovanju unutar Crkve. Papa je ostavio veliko doktrinalno djelo. Važno je spomenuti neke od njegovih enciklika. Iste godine kada je postao papa, objavio je encikliku Summi Pontificatus, u kojoj je naglasio da Crkva ne osuđuje ni jedan oblik vladavine, već se zalaže da država omogući dobro svih. U jeku Drugog svjetskog rata 1943. godine objavljuje encikliku Mystici corporis Christi, u kojoj prikazuje Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, gdje i laici imaju udjela. Godine 1947. u enciklici Mediator Dei proročanski je najavio mogućnost sudjelovanja laika u liturgijskim obredima. Kao vjerni štovatelj Djevice Marije papa Pio XII. 1. studenoga 1950. godine enciklikom Munificentissimus Deus proglašava dogmu o Uznesenju Marijinom. Od tada se 15. kolovoz slavi kao blagdan Uznesenja ili Velika Gospa. Počevši od 1951. godine Papa reformira obrede Velikog tjedna. Enciklikama Christus Dominus (1953.) i Sacrum communionem (1957.) dopušta večernje mise i pričešćivanje na istima, što je bilo uobičajeno u ratnim danima. Papa je proglasio 33 sveca, te konzistorijem 1953. godine imenuje kardinalima veliki broj stranaca, među njima i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, čime je povečao broj stranaca u kardinalskom zboru.
[uredi] Smrt
Kraj ovozemaljskog života pape Pija XII. bio je žalostan. Tomu je pridonio njegov osobni liječnik dr. Giuseppe Galeazzi Lisi, koji je lošim liječenjem kod Pape izazvao kroničnu štucavicu i ispadanje zubi. No, Papa mu je beskrajno vjerovao do samoga kraja. A kraj je došao u zoru, u četvrtak 09. listopada 1958. godine za Papinog boravka u Castel Gandolfu. Prije Papine smrti prošla su dva dana puna strepnje i nesigurnosti. Ljudi su stizali u Papinsku palaču da bi čuli vijesti. Liječnici nisu htjeli davati izjave, a Papino se stanje pogoršavalo iz sata u sat. U 3 sata i 25 minuta papa Pio XII. je završio svoj boravak na Zemlji. Kardinal Tisserant blagoslovio je papu koji je umro u velikim mukama. Otac Pelegrino objavio je okupljenima tužnu vijest. Novinari su odašiljali poslijednje pojedinosti, a teleprinteri su radili bez stanke. Vijest je brzo obišla Svijet. Papa Pacelli: aristokrat, erudit, pontifex maximus, koji je gotovo dvadeset godina sam vladao Crkvom. Dalek, nedostižan i fizički je posječao na asketa. Visok, mršav, oštrih crta lica, s rukama koje su se neprestano pokretale u svećeničkim kretnjama, gotovo zatočenik svoje aristokratske udaljenosti od svijeta, otišao je u povijest, a s njim i određena crkvena tradicija. Pio XII. bio je poslijednji papa aristokrat. Vijest o Papinoj smrti pojavila se u dnevnom tisku čak dan prije stvarne smrti. Tome je pridonio Papin osobni liječnik, koji je fotografirao svetoga Oca dok je bio u agoniji i te fotografije ponudio žutom tisku, zajedno sa Papinim dnevnikom umiranja, sa svim pojedinostima. Kardinali su ga odmah otpustili i izbačen je iz liječničke komore. Papino je tijelo iz Castel Gandolfa na brzinu prebačeno u Rim. Pokušaj balzamiranja nije uspio i propadanje tijela je naglo uznapredovalo, tako da su se švicarski gardisti kraj Papinog odra morali mijenjati svakih 15 minuta. Oporuka pape Pija XII. ima samo nekoliko redaka: «Smiluj mi se Bože po velikom milosrđu Svome. Kad dozovem u sjećanje propuste i pogreške koji su počinjeni tijekom tako dugoga pontifikata i u tako teškom vremenu, pred očima jasnije vidim svoju nesavršenost.» Pio XII. je sahranjen u Bazilici sv. Petra. Godine 1965. papa Pavao VI. započeo proces njegove beatifikacije, koji je još u tijeku.
sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Feliks (II.) • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. • Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks II. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks III. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I. • Martin I. • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II. • Grgur III. • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III. • Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV. • Sergije II. • Lav IV. • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. • Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X. • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Bonifacije VII. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. • Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII. • Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. •
Benedikt XVI.
