Pavle Karađorđević

Izvor: Wikipedija

Pavle Karađorđević (St. Petersburg, 15. travnja 1893. – Pariz, 14. rujna 1976.), srpski princ i jedini sin kneza Arsena Karađorđevića (1859-1938), rođenog brata kralja Petra I. (1844-1921). Vrstan poznavatelj slikarstva i umjetnosti uopće.

Do atentata na kralja Aleksandra godine 1934. uopće se nije bavio politikom već je živio povučeno sa svojom obitelji. Iz braka s grčkom princezom Olgom imao je sinove Aleksandra (1924), Nikolu (1926-1954) i kćer Jelisavetu (1936). Poslije atentata u Marseilleu prema oporuci kralja Aleksandra postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja Petra II. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici ( Ivo Perović i Radenko Stanković ) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji. Rezultat njegovih dogovora s Vladkom Mačekom bilo je stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine, kao prvi korak u budućem preustroju centralizirane države. U svom djelovanju kao realni političar suočavao se s velikim otporom srpskih političara, posebno radikala. Uvidjevši da Velika Britanija nema namjeru štititi Jugoslaviju, zagovarao je pristupanje Trojnom paktu, što se i dogodilo 25. ožujka 1941. Samo dva dana kasnije, oboren je s vlasti u državnom udaru iza kojeg je vjerojatno stajala britanska tajna služba. Uslijedio je njemački napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i kapitulacija nakon samo 12 dana.

Knez Pavle je nakon državnog udara uhićen i protjeran u Grčku, odakle su ga britanske snage odvele u Keniju i držale u zatočeništvu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon puštanja živio je u Francuskoj. Iako je bio gurnut u politiku protivno svojoj volji, pokazao se izuzetnim državnikom koji je svojom politikom vješto branio interese svoje zemlje. Ujedno bio je prvi i posljednji političar sa srpske strane u Kraljevini Jugoslaviji koji je uzimao u obzir i interese Hrvata.

Umro je u Francuskoj 1976. godine.