Pančevo
Izvor: Wikipedija
Pančevo (srp.: Панчево, mađ. Pancsova, njem. Banstadt i Pantschowa, tur. Pançova,, rum. Panciova, slk. Pánčevo, rusinski Панчево) je grad u Banatu (Republika Srbija), na rijeci Tamišu.
Teritorijalno je sjedište istoimene općine kao i Južno-Banatskog okruga.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Pančevo se prvi put spominje u 12. stoljeću. U srednjem vijeku, Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. U tursko doba bilo je većinsko srpsko naselje. Poslije oslobođenja od Turaka (1716.), bilo je središte okruga. Već u to doba počinje u Pančevu naseljavanje Nijemaca i traje u jačem razmjeru kroz cijelo 18. stoljeće. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo komorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.
1848./49. Pančevo je znatno stradalo tokom revolucije. 1873. postalo je municipalni grad. U drugoj polovici tog stoljeća počinje u Pančevu u većoj mjeri naseljavanje Mađara. 8. studenog 1918. ušla je u Pančevo srpska vojska.
31. siječnja 1921. godine Pančevo je imalo 19.362 stanovnika od kojih je bilo: Srba 9.422, Mađara 887, Nijemaca 7.237, Židova 600; pravoslavnih 9.874, katolika 6.350, evangelika 2.500.
[uredi] Gospodarstvo
Stanovništvo Pančeva bavi se pretežno ratarstvom, ali je vrlo lijepo zastupljen obrt i trgovina, naročito stokom i hranom. Industrija je takođe znatna, naročito svilarska. U Pančevu su dvije pravoslavne crkve; starija (Vaznesenska) s templom, koju je radio Konstantin Danil, i nova (Uspenska) u bizantinskom stilu, sa slikarskim i ornamentalnim radovima Uroša Predića, St. Aleksića i Markovića. U Pančevu ima gimnazija, trgovačka akademija, muška i ženska građanska škola i aerodrom međunarodnog društva za zračni promet.
Nakon Prvog svjetskog rata, pančevačka industrija doživljava svoju drugu mladost i postaje jedan od industrijskih giganata bivših Jugoslavija. Otvaraju se mnogobrojne tvornice koje zapošljavaju na desetine tisuća radnika iz Pančeva, Beograda i okolnih mjesta iz skoro cijelog južnog Banata. Neke od najvažnijih su:
[uredi] Literatura
- Narodna enciklopedija (1927 g.), članak D. Popovića;
- N. Milutinović, Naše varoši, l (1922);
- B. Jankulov, Priloker, Istorija grada Pančeva (1925).
[uredi] Vanjske poveznice
- Službene stranice općine Pančevo
- Pancevo web portal - www.pancevo.ws
- Blog o zagađenju - Pančevo je mrtav grad
Ada | Alibunar | Apatin | Bač | Bačka Palanka | Bačka Topola | Bački Petrovac | Bela Crkva | Beočin | Bečej | Čoka | Inđija | Irig | Kanjiža | Kikinda | Kovačica | Kovin | Kula | Mali Iđoš | Nova Crnja | Novi Bečej | Novi Kneževac | Odžaci | Opovo | Pančevo | Plandište | Ruma | Senta | Sečanj | Sombor | Srbobran | Srijemska Mitrovica | Srijemski Karlovci | Stara Pazova | Subotica | Šid | Temerin | Titel | Vrbas | Vršac | Zrenjanin | Žabalj | Žitište
Srpski gradovi • Gradske općine Srbije • Općine u središnjoj Srbiji • Općine u Vojvodini • Općine na Kosovu i Metohiji