Njemačka Konfederacija
Izvor: Wikipedija
|
|||||||||||||||||||||||||||||
| Povijest Njemačke |
|---|
 |
|
Njemačka Konfederacija (1815.-1866.) imala je mirniji politički život od Svetog rimskog carstva, iako je svoje postojanje okončala ratom. Nastanak ove konfederacije povezuje se uz Bečki kongres na kome su donesene odluke o neuspostavljanju starog carstva na tlu Njemačke, već da svaki od političkih čimbenika dobije punu samostalnost. Broj država i državica iz vojnih ili političkih razloga spao na oko trideset. U konfederaciju ulazi Austrija a iz nje je izdvojena osamostaljena Belgija. Konfederacija je uspostavljena kao veza i spoj njemačkih teritorija.
Nadležnosti konfederacije su bile male. Politički čimbenici su se obavezali na zajedničku obranu i održavali su izjvestan broj zajedničkih tvrđava. Bilo je predviđeno i da se u slučaju rata formiraju određene zajedničke vojne postrojbe. To se dogodilo samo jednom tijekom rata sa Danskom oko Schleswig-Holsteina.
Zajedničko tijelo bila je Dieta, koja se sastajala u Frankfurtu pod nominalnim predsjedništvom austrijskog cara koji je još nosio carsku titulu, izvedenu iz statusa u staroj Njemačkoj. Zakoni koje je Dieta donosila bili su uglavnom vezani za odbranu. Mješanje u unutrašnje poslove država-članica niti je bilo ostvarljivo, niti se pokušavalo. Ovu konfederaciju je donekle održavala i carinska unija (Zollverein) koja je nastala 1834. godine na inicijativu Pruske.
Najburniji trenutak ovog obrambeno-ekononomskog saveza bila je revolucija 1848. godine kada su delegati u Frankfurtu, u nacionalnom zanosu, planirali preobražaj konfederacije u novo, liberalno-građansko njemačko carstvo. Taj pokret, tijekom koga i nastala današnja njemačka zastava, ugušen je od strane pruskog kralja koji je imao drugačije planove za ujedinjenje Njemačke.
Upravo ostvarivanje tih planova dovest će do kraja konfederacije. Boreći se za prevlast u njemačkom svjetu Pruska i Austrija će 1866. godine zaratiti, što će označiti i kraj konfederacije. Poslije pruske pobjede, nastat će Sjevernonjemački savez, pod pruskom dominacijom, koji će poslužiti kao neposredni uvod za konačno ujedinjenje Njemačke pet godina kasnije.
Pokazalo se da cilj ove konfederacije nije ni bio postizanje nekog čvršćeg jedinstva preko usaglašavanja interesa. Željelo se produžiti neka tradicija zajedničke njemačke države, a da se pritom ne menja faktičko stanje koje je karakterizirala nezavisnost ustava. Razlozi su bili povjesni i privredni jer je nesmetana trgovina između zemalja-članica bila je od velikog značaja, posebno za građansku klasu u usponu.
