Michael York
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. Molimo vašu pomoć kod poboljšanju ovog članka uklanjanjem prekomjernih trivijalnosti, nebitnih pohvala i kritika, lista ili zbirki linkova koji su od male ili nepostojeće važnosti. (razgovor, pomoć) |
Michael York (Fulmore, 27. ožujka, 1942.) je slavni engleski kazališni glumac, i autor nekeoliko autobiografskih knjiga. Također u Hrvatskoj je poznat po suradnji sa hrvatskim redateljem Jakovom Sedlarom i njihovim zajedničkim projektom "Gospa" u kojemu je glumio Milana Vukovića, odvjetnika fra Joze Zovka.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Pravo mu je ime Michael Hugh Johnson. Njegov otac Joseph Gwynne Johnson (vojni časnik koji je postao uspješan poslovni čovjek) i majka Florence Edith May, glazbenica, bili su poklonici umjetnosti pa su i sina poticali u tom smjeru. No, kad je Michael pokazao želju da se, kao student engleske književnosti, uključi u rad studentskog kazališta. majka se u početku tome opirala no na kraju je ipak popustila. Tako je on, potpuno neplanski, krenuo u glumačke vode. Početkom 1964. priključio se ansamblu National Youth Theatrea, a potom i Oxford University Dramatic Societyja.
Ne mogu reći da sam tada već bio siguran da ću se glumom i profesionalno baviti, no, znao sam da me kazalište toliko privlači da moram barem pokušati uspjeti na sceni - ispričao je kasnije. Ljubav prema glumi nije jenjala ni nakon diplome na Oxfordu: ustrajno je odlazio na probe, dobivao sve više uloga i s vremenom postao opsjednut Shakespeareom. "Najveći britanski spisateljski genij", kako naziva velikog dramatičara, toliko mu se uvukao pod kožu daje sve ostalo palo u drugi plan. Predano uvježbavajući sve važnije uloge u brojnim Shakespeareovim djelima, ubrzo je postao članom National Theatrea, gdje je 1965. glumio u "Mnogo vike ni za što". Na jednu od predstava došao je i slavni talijanski redatelj Franco Zeffirelli koji je bio toliko oduševljen Yorkom da mu je ponudio ulogu u filmu "Ukroćena goropadnica" (1967.), a potom i u "Romeui Juliji" (1968.) gdje su nesretne mlade ljubavnike glumili Leonard Whiting i Olivia Hussev. (Zeffirelli je s Yorkom surađivao i 11 godina kasnije: u filmu "Isus iz Nazareta" dao mu je ulogu Ivana Krstitelja.)
Dramski program BBC-a, koji je oduvijek veoma cijenio svoje kazališne šekspirijance, ponudio mu je (unatoč činjenici daje bio još vrlo mlad) ulogu u serijalu "Saga o Forsyteima" (1967.) u kojemu je savršeno utjelovio Jolvona Forsyta. Ipak, unatoč brojnim izvrsno odigranim ulogama, najšira ga publika najviše pamti po antologijskom filmu Boba Fossa "Kabaret" (1972.), u kojem je glumio uz slavnu Lizu Minnelli.
- To je - kaže on - prednost filma. Iako je "Kabaret" snimljen prije 35 godina, ljudi ga još rado gledaju. 1 meni se čini da film u međuvremenu nije izgubio na draži, no mislim da to nije moje najbolje glumačko ostvarenje.
Velika popularnost "Kabareta" donijela Michaelu Yorku nove filmske ponude: 1973. je glumio D'Arta-gnana u ekranizaciji Dumasova romana "Tri mušketira" u režiji Richarda Lestera. Film je bio tako uspješan da je 1974. snimljen nastavak ("Četiri mušketira"), a filmski kritičari smatraju da su to najuspješnije filmske adaptacije književnog predloška slavnog francuskog pisca. Uspjeh kod publike i kritike, te povezanost glumačke ekipe, nagnala je iste protagoniste da se 15 godina kasnije ponovno okupe i snime "Povratak mušketira", također prema Dumasovu djelu "Dvadeset godina poslije".
[uredi] Brak
Na početku karijere Michael York doživio je sudbinski susret koji mu je odredio život. U travnju 1967., kad mu je bilo 25 godina, upoznao je Patriciju McCallum i odmah shvatio daje to žena od koje se više ne želi odvajati. Patricia je radila kao fotograf za Vogue, Time, Newsweek, People s velikim ugledom u tim tiskovinama. Rođena je na Jamajci, u imućnoj obitelji, koja joj je omogućila školovanje u privatnim školama u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Fotografijom se počela baviti gotovo slučajno, kad je kao modna urednica Voguea bila na službenom putu u Japanu.
- Moj prijatelj David Bailev, poznati fotograf, odveo me u tvornicu Nikon i nagovorio me da kupim fotoaparat. On me naučio slikati. I sama sam bila iznenađena koliko me to ponijelo, a niti nakon toliko godina strast prema fotografiranju nije ništa manja - kaže Patricia koja je početkom 1967., kad je službeno došla u London i upoznala Yorka, bila je u ljubavnoj vezi s glavnim urednikom Voguea. On ju je prije puta zaprosio, a kako se ona nećkala, dao joj je rok od dva tjedna da se odluči: ili će se udati za njega ili će raskinuti vezu.
- Imala sam sina, rođenog u kratkotrajnom braku u koji sam uletjela kao tinejdžerica, pa mi se nije žurilo donijeti još jednu nepromišljenu odluku. Odgađala sam odgovor, kao da sam slutila daje preda mnom susret koji će mi promijeniti život - priča Patricia. I doista, kad je upoznala Miehaela Yorka, sve se stubokom okrenulo. "Kemija" je bila obostrana pa je ona napustila svoj posao, doselila se Michaelu u London i - postala njegova sjena. Pratila gaje na sva snimanja, kamo god je putovao, ali je uvijek sa sobom nosila fotoaparat. Snimala je s velikim žarom i, kako se kasnije pokazalo, jednako velikim talentom. Dok su bili u Indiji, Michael ju je zaprosio i ona je, nakon godine dana zajedničkog života, pristala. Vjenčali su se na Michaelov rođendan - 27. ožujka 1968.
Bilo je prekrasno: romantično i posebno. Nosila sam bijelu Diorovu vjenčanicu za koju danas, kad gledam fotografije, mislim da je bila prekratka. I kosa mije bila kratka. Michael je, za potrebe filma koji je tada snimao, imao dulju kosu od mene - ispričala je Patricia koja se prije vjenčanja teško razboljela. Od tableta koje su joj propisali liječnici bilo joj je još lošije i samim čudom je preživjela. Michael je stalno bio uz nju, a ona kaže daje sigurna da joj samo njegova ljubav nije dala umrijeti. Kad se oporavila, oboje su se zarekli da više nikad neće gutati lijekove: postali su pobornici alternativnih načina liječenja i uvjereni su da su odabrali pravi put.
[uredi] Daljnji uspon karijere
Michael York postajao je sve veća zvijezda, uglavnom zahvaljujući filmovima i BBC produkcijama, iako mu je kazalište bilo - i ostalo - najveća ljubav. Od svojih filmskih uloga najradije (osim mušketira) spominje onu u "Ubojstvu u Orient-expressu" (1974.) koja mu je, veli, otvorila vrata Hollywooda.
- Moja je supruga pola Amerikanka pola Engleskinja pa mi je to olakšalo odluku da se otisnem u Sjedinjene Države. No, unatoč tome što gotovo tri desetljeća živim u Kaliforniji, još se nisam potpuno uklopio u američki način života. Ne biste vjerovali, ali još nisam shvatio pravila baseballa, što je Amerikancima nezamislivo jer je za njih baseball ono stoje Englezima nogomet. No, ja ni za nogometom nisam nikad ludovao, čak ni kao mladić. Istina, igrao sam ga, kao i svi klinci, u školi, ali nikad nisam osjećao strast prema tom sportu - otkrio je York u svojoj prvoj knjizi.
Pohod na američko tržište započeo je u svom stilu - na kazališnim daskama Broadwaya. Njegova prva predstava, "Brent", bavila se problemom homoseksualaca, u ono vrijeme "vrućim krumpirom". Uspjeh je bio velik, a kad su nakon toga zaredali filmski angažmani, Patricia je spakirala kovčege i u stopu pratila muža na sva snimanja.
- Od početka sam znala kakav me život čeka uz Michaela, koji je bio na najboljem putu da postane svjetska zvijezda. Vjerovala sam u njega i uživala što sam bila u mogućnosti provoditi vrijeme s njim i dok je radio - priča Patricia koja je nastojala pametno provesti vrijeme dok joj je muž bio na setu.
- Uvijek sam nosila fotoaparat, obilazila znamenitosti, razgovarala s ljudima i - snimala. Nikad nisam bila ljubomorna. Zapravo je on trebao biti ljubomoran na mene, jer sam susretala zanimljive osobe i stvarala prijateljstva. No, niti jedno od nas nije se opterećivalo ljubomorom. Previše smo vjerovali jedno drugom da bismo dopustili da nam to nagrize vezu.
Po ležernosti s kojom govori o svojem 39-godišnjem braku, moglo bi se zaključiti da Michael i Patricia York nisu imali kriza. Za to je, očito, zaslužno njihovo shvaćanje braka kao zajednice ljudi u kojoj treba biti tolerancije i uzajamnog poštovanja.
- Imamo - kaže Michael -mnogo zajedničkih interesa. Volimo putovati, čitati i obožavamo Wagnera. Proputovali smo cijeli svijet, ne mogu se sjetiti mjesta na kojem nismo bili, čak i nekoliko puta. Možda sam zbog toga pomalo željan kuće, pa kad se vratimo u Hollywood, najradije ostajem doma.
A njihova kuća, na brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled na Los Angeles, nije među najluksuznijim zdanjima filmske prijestolnice. No, zbog toga nije ništa manje privlačna brojnim prijateljima, koji, kako tvrdi Patricia, "nikako ne žele otići kad se smjeste u nekom kutu". Ogroman vrt, bazen s nekloriranom vodom te najmoderniji hi-fi uređaji sa savršenom reprodukcijom, pružaju svojim domaćinima i njihovim gostima ogromno zadovoljstvo i užitak u slušanju glazbe, uglavnom opera. Patricijin sin iz prvog braka, Rick McCallum, kojemu je 41 godina i živi u Londonu, često ih posjećuje.
[uredi] Posjeti Hrvatskoj
Jedan o brojnih filmskih angažmana doveo je Michaela Yorka i u Hrvatsku - kad je 1972. glumio u filmu "England Made Me". Odsjeo je u Opatiji i sa svojom Patricijom obišao cijelu Istru. Nije ni slutio da će taj prekrasni dio Hrvatske posjetiti i 30 godina kasnije, kad se (ujesen 2002.) snimao "La Femme Musketeer" (Ženski mušketir) s Gerardom Depardieuom i Nastassjom Kinski. Tom prilikom opet je odsjeo u opatijskom Ambasadoru i prokrstario našim najvećim poluotokom, a Patricia je skoknula do Venecije da dogovori izložbu svojih fotografija.
York je drugi put posjetio Hrvatsku 1994., zbog filma "Gospa" Jakova Sedlara, u kojemu je glumio Milana Vukovića, odvjetnika fra Joze Zovka. I tada ga je pratila supruga, a glumac je bio vrlo agilan i kao glasnogovornik međunarodne zajednice koja je pokušavala prikupiti novac za obnovu ratom stradalog Dubrovnika. Posjet Međugorju oboje ih je fascinirao o čemu su rekli:
- Čovjek ne može ne osjetiti neku čudnu, silnu energiju koja ondje vlada. O tom smo mjestu mnogo čuli i od naših prijatelja u Americi koji su se vratili iz Međugorja prepuni dojmova.
Kako je tada Michael York uglavnom prihvaćao zahtjevne uloge (Shakespeare u njemu nikada nije zaspao), njegovi štovatelji bili su pomalo zatečeni kad je 1997. prihvatio ulogu u komediji "Austin Powers: International Man Of Mistery", a 1999. i 2002. u još dva nastavka tog filma.
Ne treba imati - branio se - predrasude. Iskreno, mislim da bi se Shakespeareu, kao čovjeku nevjerojatne mašte, ti filmovi svidjeli.
U kolovozu 2002. ponovno je došao u Hrvatsku, u Split. Ovaj puta uloge su bile zamijenjene: Patricia je bila glavna, a on - kako je kazao - samo pratitelj i osobni čuvar. Patricia York je, naime, u Multimedijskom centru u središtu Splita izložila svoje fotografije: tajnice golih grudi, goli direktor koji telefonira iz fotelje, frizerka koja šiša mušteriju bez ijedne krpice na sebi, živčani sustav čovjeka kao drvo života, bioenergičar i kiropraktičar sa srcem u ruci, muškarac koji se tušira...
Otkrila je da je taj neimenovani muškarac pod tušem - njezin suprug, ali da mu nije rekla da će i njegova fotografija biti izložena. Kako je slavni bračni par doputovao u Split zbog Patricijine izložbe, Michael York je, stjecajem okolnosti, ipak došao pod svjetla reflektora: za trajanja Splitskog ljeta nije odolio da ne pokaže i kako glumi svog najdražeg autora. Splitska publika imala je tako prilike vidjeti njegovu monodramu "Will i ja", u kojoj je briljirao otkrivajući kako doživljava slavnog Williama Shakespearea. Iako im je to bio treći posjet Hrvatskoj, Yorkovi nisu krili oduševljenje onim što su i tom prilikom vidjeli.
- Upoznali smo Istru, Zagreb, Mljet, Palmižanu, ali toliko toga još želimo vidjeti za što moramo odvojiti više vremena. Već smo se dogovorili da ćemo jedno ljeto krstariti uz cijelu vašu obalu - izjavila je Patricia prilikom ručka u splitskom restoranu Petra Graše. Neposredno prije dolaska u Split, izišla je njezina prva knjiga fotografija, "Going Strong", s portretima starijih ljudi, dobnom skupinom koja je, u pravilu, na marginama medijskog zanimanja. Objasnila je daje inspiraciju za objavljivanje fotografija onih koji su duboko zagazili u osmo desetljeće, pa i starijih, našla u svojoj baki. Michael York mnogo je radio i na projektima u kojima je bio dovoljan samo njegov glas. Kao narator je od 2000. angažiran na poznatom američkom programu Historv Channel, gdje svojom ugodnim glasom savršene dikcije vodi kroz emisije koje diljem svijeta imaju milijune gledatelja. Posljednjih godina predaje glumu u Los Angelesu, gdje studenti s velikim zanimanjem prate njegov pristup tumačenju Shakespeareovih djela, za što Michael York još ima najviše afiniteta, ali i strasti.
- Cijeli sam život - tvrdi - vezan za glumu, što mi daje za pravo da donosim zaključke za koje vam treba mnogo profesionalnog iskustva. Mislim da se pravi Shakespeare može doživjeti samo u kazalištu. Jednakom zanesenošću i Patricia York doživljava svoju ljubav prema fotografiji pa je 2003. objavila knjigu svojih radova "Bez maski".
- Bila sam - objasnila je - na jednoj pompoznoj proslavi, gdje sam se smrtno dosađivala. Tada mije palo na pamet kako nam ne bi bilo dosadno da smo svi goli, pa sam osmislila seriju fotografija na kojima sam ljudima skinula maske. Nije bilo lako, ali zadovoljna sam kako su ljudi shvatili da skinuti masku koju tako ustrajno nosimo, znači korak prema oslobođenju i unutarnjoj ravnoteži.
No, ono što impresionira u vezi bračnog para York svakako je ravnoteža i sklad što su ga postigli u svom odnosu koji se gotovo opipljivo osjećaju i u poslu kojim se tako predano bave više od četiri desetljeća. - Uspjeh - tvrdi Michael York - ne dolazi preko noći. Za njega treba mnogo rada i odricanja, ali je i zadovoljstvo koje na taj način dobivate dugotrajnije i postojanije. Dva puta u životu imao sam veliku sreću: prvi puta kad sam odabrao glumu za životno zanimanje, a drugi - kad sam susreo ženu koja je to razumjela.
[uredi] Autobiografije
U lipnju 2000. Michael York je objavio prvu knjigu, "A Shakespearean Actor Prepares" (Pripreme šekspirijanskog glumca), koja se sljedeće godine našla u najužem izboru za najbolju knjigu nezavisnih izdavača. Ohrabren tim uspjehom 2002. je objavio autobiografiju "Accidentaly On Purpose" (Slučajno s namjerom), popraćenu hvalospjevima, u kojoj su se našli mnogi ljudi koji su na specifičan način obilježili autorov život. Treću knjigu, "Are My Blinkers Showing?" (Vidi li se da trepćem?), objavio je 2005. i ponovno dobio dojmljive kritike. Richard Brown, profesor njujorškog sveučilišta, napisao je daje to "najbolja i najintrigantnija knjiga o nastanku filma koju je ikada pročitao".
Kad su ga novinari pitali kako uspijeva snimati filmove, glumiti u kazalištu i predavati glumu u Los Angelesu, te uz to još pisati i knjige, samo se osmjehnuo. - Kad ustanete rano, dan je dug i sve se stigne. Osim toga, sve što sam dosad objavio, napisao sam isključivo u stankama snimanja: ni redak nije nastao na pisaćem stolu u mojoj radnoj sobi - kaže glumac.
