Luka Bonačić

Izvor: Wikipedija

Luka Bonačić
Osobne informacije
Puno ime	Luka Bonačić
Rođenje	21. ožujka 1955. Split, Hrvatska
Klub
Trenutni klub	Sepahan Isfahan (trener)
Pozicija	branič
Profesionalni klubovi*
Godina	Klub	Nastupi (golovi)
1969. - 1974. 1974. - 1975. 1979. - 1980. 1980. - 1985. 1985. - 1986. 1986.	HNK Hajduk Split Grasshoper VfL Bochum Málaga CF Footscray JUST Melbourne Croatia
Trenirane momčadi
1992. - 1994. 1995. - 1996. 1996. 1996. - 1997. 1997. - 1998. 1998. - 1999. 1999. - 2000. 2001. - 2002. 2002. - 2003. 2003. - 2004. 2004. - 2005. 2005. - 2006. 2006. 2006. - 2008. 2008. -	NK Pazinka NK Varteks HNK Rijeka NK Osijek HNK Hajduk Split NK Slaven Belupo NK GOŠK Dubrovnik NK Hrvatski Dragovoljac NK Zadar Foolad Ahvaz Esteghlal Ahvaz KS Dinamo Tirana HNK Hajduk Split Sepahan Isfahan Al-Nasr Sports Club
Napomene
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Luka Bonačić ( Split, 2. ožujka 1955. ), hrvatski nogometni trener, trenutno trener iranskog Isfahana

Kao igrač igrao je za Hajduka iz Splita, švicarski Grasshoper, njemački Bochum i španjolsku Malagu. Trenirao je Dubrovnika, Slaven Belupo, Šibenik, Varteks, Hrvatski Dragovoljac, NK Mosor, Zadar, Pazinku, iranski Foolad Ahvaz, te Dinamo iz Tirane u Albaniji. Prije 20 godina jedno je vrijeme naizmjenice trenirao u Novom Zelandu i na Braču.

Sezone 1997./98. bio je u splitskom Hajduku gdje je radio zajedno sa proslavljenim trenerom Tomislavom Ivićem. No, zbog njegova poznata temperamenta sa Ivićem se posvađao te na kraju napustio Hajduk. Vratio se brzo nakon toga u proljeće 1998. kad je radio samostalno, no tad su zaredali i loši rezultati. Što se tiče neslaganja sa Ivićem izjavio je nedavno da bi danas pametnije postupio, dok je Ivić tvrdio da ih svađaju ljudi sa strane, a oni se svađaju ali se nikad ne svade.

Najveće uspjehe imao je prilikom vođenja varaždinskog Varteksa s kojim je bio blizu naslova prvaka, no, on je završio u vitrinama zagrebačkog Dinama, tada Croatije. Tad je zapamćen po tome što je na Maksimiru s klupe, razočaran Croatijinom zaštitom kod sudaca, vikao na dr. Franju Tuđmana.

Pravu slavu je postigao, ne kada je postao prvakom sa klubom, nego kada je u prvoj sezoni 1. HNL preuzeo tijekom sezone NK Dubrovnika, koji je bio debelo na začelju, s vrlo malo bodova, i koji je svoje "domaće" utakmice morao igrati po gostujućim terenima. Vrsno postavljavši obrambene formacije, Dubrovnik je na čelu sa Bonačićem izborio mnoštvo 0:0 rezultata i uspio je opstati u 1. ligi.

Sredinom veljače 2006. godine vratio se u Hajduk kada je klub imao najlošije rezultate u povijesti. Nije imao neke velike rezultate u klubu, ali mu je uprava kluba ponudila novi dvogodišnji ugovor koji je prihvatio, ali nije nikad potpisao. Par dana prije početka priprema za sezonu 2006./2007. podnio je ostavku nezadovoljan radom uprave. Iz tog radoblja u Splitu, najviše se uz loše rezultate pamti noćni napad palicama na temperamentnog trenera. Nije otkriveno tko je napadač, dok su navijači su takav napad osudili i ogradili se od njega.

Novi mu je klub nakon Hajduka bio iranski Sepahan Isfahan s kojim je krajem rujna 2006. osvojio nacionalni kup, što mu je prvi trofej u karijeri. Kasnije je uveo klub u 1/4 finale Azijske lige prvaka što dotad nije uspjelo niti jednom iranskom klubu, štoviše, dospio je i do samog finala. Nakon što je prošao japanski Kawasaki Frontale, te Al-Wahdom iz Ujedinjenih arapskih emirata, ipak je poražen od japanske Urawe. U međuvremenu optužuje svoj bivši klub da ga vodio mafija pri čemu od Torcide zarađuje ovacije, a od svih ostalih osude, čak i sudske tužbe. U siječnju 2008. godine napušta Sepahan i potpisuje ugovor na 18 mjeseci sa Al-Nasr Sports Club iz Dubaija.