Loreto

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Loreto. Za druga značenja, pogledajte Loreto (razdvojba).

Loreto

Regija:	Marche
Pokrajina:	Ancona (AN)
Koordinate:	43°26′N, 13°36′E
Visina:	127 m
Površina:	17,69 km²
Stanovništvo:	11.958 (veljača 2007)
Gustoća stanovništva:	666,20 stan./km²
Poštanski broj:	60025
Pozivni broj:	071
ISTAT-broj:	042022
Svetac zaštitnik:	Djevica Marija
Službena stranica:	http://www.comune.loreto.an.it

Loreto se nalazi u središnjoj Italiji, točnije u provinciji Ancone, regija Marke. Obitava ga više od 11 tisuća stanovnika.

[uredi] Zemljopisna obilježja

Grad se smjestio na blagoj uzvisini ponad desne obale rijeke Musone, u priobalju Jadranskog mora. Udaljen je 22 km od Ancone. Okružen seoskim gospodarstvima i maslinicima, posjeduje osobine gorskog kao i primorskog kraja te kao i ostala mjesta u regiji omogućuje prekrasan pogled s Apenina na Jadran.

[uredi] Povijest vezana uz legendu

Bazilika u Loretu - Santuario della Santa Casa

Jezgra je razvoja bazilika Svetišta Svete kućica koja je, kako kaže legenda, ugostila poznatu kuću Isusova rođenja. Predaja govori da je u noći 10. prosinca 1294. na obale Italije, na krilima anđela, iz Palestine donešena Sveta kućica iz Nazareta. U kršćanstvu se vjeruje kako je u ovoj kući živjela Marija, Isusova majka, primila Navještenje o njegovu rođenju i u istoj ga kući rodila.

Prema legendi, kuća se nalazila u Nazaretu, a premještena je nakon što su muslimani osvojili područje oko Nazareta. Nakon što je proputovala Dalmaciju, tri se godine nalazila na Trsatu, danas djelu grada Rijeke, da bi je jedne noći prenijeli u Loreto.

12. rujna 1920., dekretom pape Benedikta XV., Majka Božja Loretska (tal. Madonna di Loreto) svečano je proglašena zaštitnicom zrakoplovaca i samoga grada koji je zadobio neovisnost još u 15. stoljeću odlukom pape Siksta V. Daljnji razvoj ostao je usko vezan uz ovu legendu te se grad razvijao kao hodočasničko odredište i stjecište mnogih svjetskih putnika. Već je 1482. potvrđen kao važan trgovački centar s rastućim brojem stanovnika i radnika te je zabilježen i porast otvaranja različitih seoskih gospodarsava i obrtničkih radionia. Iste je godine sagrađena i bolnica kao i svratište, namjenjeni došljacima iz cijeloga svijeta koji su u Loretu tražili smještaj i posao.

[uredi] Znamenitosti

Bazilika - Chiesa della Santa Casa
Palača gradske uprave – Palazzo Comunale znan kao Palazzo Apostolico
Muzej - Museo Pinoteca della Santa Casa
Povijesni arhiv – Archivio Storico
Isusovačka škola
Gradske zidine

[uredi] Kultura i umjetnost

[uredi] Monumentalna arhitektura

Bazilika u Loretu – zvonik i pročelje

Rimljani su na području čitave Italije u 15.st. počeli graditi veličanstvene građevine kako bi pokazali svoju nadmoć i veličinu, te moć Crkve. Tako su i u Loretu nastajali mnogi velebni objekti konstruirani od strane najpoznatijih umjetnika. Najznačajniji, za ovo područje, je projekt Giuliana da Maiana, poznatijeg kao Baccio Pontelli, koji je u periodu od 1469. do 1496. preuredio apsidu bazilike te smjestio Svetu kuću unutar svetišta. Nekoliko godina kasnije Giovanni Boccalini započinje uređenje njene fasade., a 1512. u samoj blizini bazilike, gradi se Apostolska palača (Andrea Sansovino) i napokon glavni zvonik bazilike (Luigi Venviteli).

[uredi] Razvoj slikarstva

Freska - Melozzo da Forli

Uz graditekljstvo, razvija se i slikarstvo. Među nastarija slikarska djela ulaze freske kupole sakristije San Marco oslikane između 1470. i 1480. godine (Melozzo da Forli) te sakristija San Giovanni oslikana 1481. (Luca Signorelli). U Loretu je preminuo i poznati slikar svog vremena, Lorenzo Lotto, koji je svetištu ostavio svoj cjelokupni stvaralački opus, a vjeruje se kako je za neka umjetnička djela zaslužan i Piero della Farina. U 19.st. djeluju Cesare Maccari i Ludovico Seitz koji uređuju gradsku baziliku.

[uredi] Škola bronce

Najznačajnija radionica bronce je ona Aurelia i Girolama Lombardia koji su obradili sve kipove bazilike. Najvrijedniji rad su troja vrata svetišta ukrašena pričama iz Starog Zavjeta. A, među vrijednija djela ubrajaju se i Vergellijeva krstionica iz 1607. te skulpture velike fontane braće Jacometti iz 1622. godine.

[uredi] Obrambeni zidovi

Obrana je također graditeljski i kulturni ukras grada.Obrambeni zidovi se počinju graditi oko 1517. kako bi obranili grad od najezde Turaka koji su sve više prodirali na Jadran. Projekt izgradnje se pripisuje Antoniu di Sangallu i Cristoforu Resseu. U sklopu zidina se nalaze dvije utvrde: porta Romana i porta Marina, koje predstavljaju veliko dostignuće u graditeljstvu za vojne svrhe 16. st. 1620. na kule, s po 26 puškarnica, su dodani i obrambeni stupovi.

Po uzoru na ostale rimske gradove u drugoj polovici stoljeća započinje gradnja predgrađa. I iako ovaj projekt nije nikada završen, područje izvan gradskih zidina krasi strukturirani vodovod (1605. Domenico Fontana, Carlo Moderno) na koji se nadovezuju mnogobrojni umjetno sagrađeni izvori prvobitno namijenjeni okrijepi hodočasnika.

[uredi] Muzej Pinacoteca (della Santa Casa)

Muzej - Museo Pinacoteca della Santa Casa

Ovaj objekt, smješten u Apostolskoj palači, osnovan je krajem 19. st. Krase ga mnoge umjetnine i drugi povijesno vrijedni predmeti koji su sakupljeni na području čitavog svetišta. Među svima se najviše ističu poslijednja djela Francesca Lotta, kolekcija od preko 500 komada keramičkih majolika darivanih od knezova od Urbina te gobleni Raffaella Sanzia.

[uredi] Demografski razvoj

Stanovništvo

[uredi] Vojno zrakoplovstvo i Loreto

Grb Vojne zrakoplovne škole

Čini se da je religijska legenda dovela do povezanosti grada s vojnim zrakoplovstvom. U Loretu je sjedište vojne letačke škole - Scuola Perfezionamento Sottufficiali A.M. (S.P.S.A.M.) – kojoj je zadatak profesionalno obrazovanje podoficira talijanske vojske. Nedavno joj je priključena i škola stranih jezika - La Scuola Lingue Estere – A.M., s glavnim sjedištem u Ciampinu, kako bi se poboljšala jezična znanja letačkog korpusa. Od 2000. održevaju se i tečajevi za volontere u stalnoj službi.