Konfesija

Izvor: Wikipedija

[uredi] Povijest izraza

Izraz konfesija (lat. confiteor = prizati, očitovati) je prvobitno označavalo u religioznom smislu ispovjed, a u kazneno-pravnom priznanje.

Kroz povijest reformacije je konfesija označavala vjersko priznanje pripadnosti nekoj protestantskoj partiji (n.pr. Augsburška konfesija). To je istovremeno bilo davanje identiteta osnivačkim dokumentima pojedinih religijskih partija. Kroz unutrašnju zajedničku povezanost religijskih orijentacija i crkvenih dostojanstvenika pojam "konfesija" je u početku bio oznaka reformističke crkve. Kako su ubrzo protestantski pravci oblikovali crkve koje se više nisu razlikovale kroz očitovanja svojih pripadnika nego formalnim obilježjima, izraz kršćanska konfesija je uskoro postao pojam koji obuhvaća sve prihvaćene pravce unutar kršćanske crkve. Jedina iznimka su pravci koji su marginalizirani i označava ih se kao sekte.

(Ovaj dio teksta o konfesiji se odnosi na način korištenja izraza u kontinentalnoj Europi. Anglosaksonsko korištenje izraza je nešto drugačije).

[uredi] Definicija

Konfesija je trajna podgrupa unutar jedne religije.

Pojam se koristi za razlikovanje pojedinih kršćanskih crkvi (Katolička crkva, Pravoslavna crkva i brojne protestantske crkve). Jednako tako se ponekad koristi i za tri glavna pravca unutar židovstva (ortodoksni, konzervativni i reformisti) kao i dva glavna pravca u islamu (suniti i šiiti). I u hinduizmu postoje četiri pravca na koje se može primijeniti ovaj izraz (šivaizam, šaktizam, višnaizam i smartizam).

Stvaranje jedne konfesije se obično proteže kroz duže vremensko razdoblje, a razlozi mogu biti razni. To može biti kriza do koje dolazi zbog zemljopisnih ili kulturoloških promjena unutar određene konfesije, ili pod trajnim utjecajem grupe koja pripada drugoj konfesiji, ili članovi jedne konfesije s vremenom razviju različite poglede na ista pitanja. S vremenom pripadnici iste religije utvrde da su se bitno razišli između sebe po pitanjima teologije, filozofije, etike, religiozne prakse odnosno rituala. Na kraju se iz najrazličitijih razloga i različitim putovima oblikuju konfesije koje su različite.

U drugim slučajevima se konfesije mogu vrlo brzo oblikovati, ili kao posljedica raskola (šizme) unutar postojeće konfesije, ili iskustvom duhovne obnove, buđenja, s ciljem stvaranja nove konfesije koja se zasniva na novom razumijevanju. (Pietizam)

Primjena izraza konfesija ne pretpostavlja nužno priznavanje istih vrijednosti svim konfesijama.

Pojedine vjerske zajednice ne primjenjuju izraz konfesija na sebe same (n.pr. Katolička crkva)