Još Hrvatska ni propala

Izvor: Wikipedija

"Još Hrvatska ni propala" je hrvatska domoljubna budnica koju je napisao Ljudevit Gaj i uglazbio Ferdo Livadić 1833. godine.

[uredi] Riječi

Još Hrvatska ni propala

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,

visoko se bude stala kad ju zbudimo.

Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,

ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,

ter da stransko teško breme iz nas bacimo?

Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili

da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,

razdružit nas neće sila baš nikakva već!

Nas je nekad jedna majka draga rodila,

hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

[uredi] Nastanak

Kuhač u djelu "Ilirski glazbenici" prenosi Gajevu priču o tome kako je pjesma nastala. Putujući saonicama u Samobor da posjeti Livadića, Gaj je pomislio "još Hrvatska nije propala dok mi [preporoditelji] živimo", te je upravo tada začuo seljake kako pjevaju u crkvi. Kad je ušao u Livadićevu kuću, već je imao riječi i osnovu melodije. Te su večeri napravili nekoliko inačica popijevke, od kojih se jedna uvriježila i postala neslužbena himna ilirskog pokreta.

Prvo javno izvođenje pjesme održano je 7. veljače 1835. u zagrebačkom kazalištu.