Ivo Mihaljević

Izvor: Wikipedija

Fra Ivo Mihaljević (Zagoričani, 14. ožujka 1835. - †1898.), rođen kao najmlađi od petorice braće po imenu Stjepan. Prvu naobrazbu stekao u župnoj kući u Vidošima, a potom je osnovnu, srednju i novicijat završio u Fojnici. Filozofsko-teološki studij započinje u Fojnici, nastavlja i završava u Đakovu.

Interesantan je podatak da ga je fra Marijan Šunjić kao provincijal primio u novicijat 26. travnja 1851., kao provincijalov delegat primio njegove prve zavjete, a kao apostolski vikar zaredio za svećenika 27. prosinca 1857. godine. Kapelan je bio u Gučoj Gori (1858. - 1860.), u Jajcu (1860.), ponovno u Gučoj Gori kapelan i samostanski vikar (1860.-1863.), također kapelan i samostanski vikar na Gorici u Livnu, (1863. - 1868.). Bio je župnikom u Vidošima (1868. - 1869.), Otinovcima (1869. - 1870.), upravitelj samostalne kapelanije u Suhom Polju (1870. - 1873.), župnik u Suhom Polju (1873. - 1883.i 1886. - 1890.).

Kad je 1870. iz Otinovaca preselio u Suho Poplje zatekao je drvenu crkvicu sv. Ante, koja mu je privremeno služila za župnu crkvu. Stanovao je u privatnoj kući i odmah započeo pripreme za gradnju župne kuće, gospodarskih objekata i crkve. Iz Suhog Polja fra Ivo odlazi za župnika i gvardijana na Goricu u Livno (1883. - 1886.). U lipnju 1896. ponovno dolazi za župnika u Suho Polje i ostaje do svibnja 1890. Zbog narušena zdravlja sam je tražio premještaj. Postavljen je u samostan na Goricu (1890. - 1893.). Nakon tri godine ponovno preuzima službu župnika i gvardijana na Gorici (1893. - 1896.). Mnogo je učinio na uređivanju samostana, crkve i groblja. Umro je u samostanu na Gorici od tumora na želudcu 1898. godine.