Hrvatski oslobodilački pokret
Izvor: Wikipedija
Hrvatski oslobodilački pokret je bio politička organizacija koju su Izjavom od 8. lipnja 1956. utemeljili u Argentini Ante Pavelić, Džafer Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Andrija Ilić, Ivica Frković, Josip Marković te od desno HSS-ovačkog krila Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić.
HOP je imao svoja stranačka glasila, argentinski dvotjednik Hrvatsku (u kojoj su objavili osnivanje HOP-a; list je prije nosio ime Hrvatski domobran), australsku Spremnost, zapadnonjemačku Hrvatsku slobodu i kanadski dvotjednik NDH.
Svrha HOP-a je bila "polučenje potpune slobode hrvatskog naroda i ponovna uspostava NDH na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora".[1] HOP je, uz Hrvatsku seljačku stranku u emigraciji, bio jedna od najvećih hrvatskih emigrantskih organizacija.
Nakon raspada SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Stranka je u Hrvatskoj minorna dok organizacija u emigraciji još uvijek postoji.
[uredi] Predsjednici
(popis nepotpun)
- Ante Pavelić
- Stjepan Hefer
- Ante Bonifačić
- Srećko Pšeničnik
[uredi] Bilješke i izvori
- ↑ Bože Vukušić: Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2001., str. 16-17