Hrvatski narodni preporod

Izvor: Wikipedija

Hrvatski preporod, djelo Vlahe Bukovca

Hrvatski narodni preporod naziv je za nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici 19. stoljeća, pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma, ali i sličnih pokreta u drugim zemljama Habsburške Monarhije (npr. češki narodni preporod, slovački narodni preporod, mađarski politički i kulturni preporod), razvio na području Hrvatske. Trajao je od 1813. do 1850., kad je nastupio Bachov apsolutizam.

[uredi] Naziv razdoblja

U vrijeme kad u europskim književnostima romantizam ulazi u završnu fazu, u hrvatskoj književnosti tridesetih godina javlja se pokret koji se naziva ilirskim pokretom, ilirskim preporodom, ilirizmom.

Noviji povjesničari književnosti nazivaju to razdoblje hrvatskim narodnim i književnim preporodom, a u ponekad i samo "preporod".

Naziv hrvatski narodni i književni preporod određuje njevoju orijentaciju: nacionalnu (političku) i kulturnu (književnu). Riječ je, dakle, o nacionalno-političkom i kulturnom pokretu koji ulazi u kontekst europskom romantizma kao poseban njegov sastojak, a koji je odraz sveopće europske slike tog doba, kada je Europa bila zahvaćena valom nacionalnih preporoda, nacionalnih buđenja odnosno buđenja narodne svijesti, kako u visokointelektualnim slojevima, tako i u najnižim i nepismenim društvenim slojevima.

[uredi] Razvoj

Razvoj nacije usko je vezan uz uporabu vlastitog jezika, tu Hrvati dugo nisu imali sreće, u uredima, vojsci i školama rabio se latinski, njemački ili talijanski (ovisno o vremenu i području). Car Josip II. 1784. godine^[1] proglašava zakon o postupnom zamjenjivanju latinskog jezika njemačkim u zemljama Krune sv. Stjepana. Zakon je povučen 1790. (po smrti Josipa II.). Potom 1791. godine nacionalni Hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske škole kao neobvezatnog predmeta^[2]. Bio je to početak sve očitije mađarizacije.

Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenim jezikom (u ugarskim uredima), od 1827. on postaje obvezatnim nastavnim predmetom u višim školama, od 1833. i u gimnazijama. Tako Sabor želi omogućiti da Hrvati sudjeluju u državnim službama, a Ugarski sabor (1830.) ne prihvaća te odluke. Nacionalno osviješteni hrvatski intelektualci suprostavljaju se mađarizaciji i bore se za očuvanje hrvatskog jezika.

[uredi] Borba za nacionalnu samostalnost

Spomen ploča na "Narodnom domu"

Hrvatski intelektualci bore se za očuvanje hrvatskog indentiteta. Kako je jezik bitna odrednica nacionalnog indentiteta, svoju su borbu usmjerili na očuvanje hrvatskog jezika. Na taj način ulaze u obzor europskog romantizma koji podiže kult nacionalnom jeziku i nacionalnoj kulturnoj baštini. Jezik je prava domovina (Die Ware Heimat ist eigntlich die Sprache - Humboldt).

Nagovještaj nacionalnog buđenja je poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije, 1813.) za skupljanje narodnog blaga - početak je buđenja nacionalne svijesti. Godine 1815. Antun Mihanović u brošuri Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku ističe:

Vse kaj žive i prirodnog glasa ima

Vu njem drhče, plače i vsaku čut očita.

Mihanović želi da hrvatski jezik dobije isti status kakav imaju i drugi nacionalni jezici. Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja. Tiskana je u Budimu 1830. na hrvatskom i njemačkom jeziku. Gaj se zalaže za "čistoću" hrvatskog jezika: "dajte da krasni naš materinski jezik od smetja i izvarkov izčistimo". Konačna pobjeda je dopuštenje za izdavanje novina na hrvatskom jeziku 1834. g. Godine 1835. izlaze prvi brojevi horvatskih Novina. To je bio znak afirmacije kulturnog programa, afirmacije jedinstvenog književnog jezika sa štokavskom osnovicom.

[uredi] Književno stvarateljstvo

Spomen ploča na kući u kojoj su se sastajali hrvatski preporoditelji i u kojoj je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba izvedenu 1846. godine

Preporodno razdoblje hrvatske književnosti ponajprije afirmira lirsko pjesništvo, i to domoljubno. budnice i davorije zauzimaju središnje mjesto u preporodnom lirici (Gaj, Vukotinović, Demeter). Iz budničko-davorijaške poezije izdvaja se Mihanovićeva Hrvatska domovina kao najznačajnija lirska pjesma preporodne lirike.

Osim domoljubne lirike nastaje i ljubavna (Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović, Petar Preradović) i satirična lirika (Vraz). Epsku književnost obilježili su Demeter (Grobničko polje) i Ivan Mažuranić (Smrt Smail-age Čengića). Dramsku književnost zastupaju Demeter, Ivan Kukuljević Sakcinski, Antun Nemčić i dr. Preporodna književnost predstavlja i putopis Matije Mažuranića, Antuna Nemčića i Stanka Vraza.

[uredi] Kronologija

1813. Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije (Maksimilijan Vrhovac)

1815. Antun Mihanović: Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku

1818. Juraj Šporer: Oglasnik ilirski

1830. Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja

Danica

1831. Pavao Štoos: Kip domovine vu početku leta 1831

1832. Ivan Derkos: Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju, Janko Drašković: Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom

1834. Dozvola za izdavanje novina na hrvatskom jeziku

1835. Prvi brojevi Novina horvatskih i Danice horvatske, slavonske i dalmatinske

1836. Uvođenje ilirskog naziva: Ilirske novine, Danica ilirska

1842. Osnivanje Matice ilirske (kasnije hrvatske)

1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru

1847. Hrvatski jezik postaje službeni jezik u Hrvatskoj

[uredi] Kriza preporoda

1840. Odvajanje Vraza, Rakovca i Vukotinovića

1843. Zabrana ilirskog imena, promjena naziva lista: Narodne novine i Danica horvatska, slavonska i dalmatinska

1849. Franjo Josip I. uvodi oktrorani ustav; prestaje izlaziti Danica

[uredi] Literatura

• Antoni Cetnarowicz: "Narodni preporod u Dalmaciji", Srednja Europa, Zagreb, 2006., ISBN: 953-6979-21-7 (izvorni tekst je na nje. i polj. jeziku)
• Ante Sekulić: Uvjeti i značajke preporodnih gibanja među bačkim i gradišćanskim Hrvatima između 1850.-1918., Hrvatska revija, 1993.

[uredi] Izvori

[uredi] Vidi još

• Ilirski pokret
• Češki narodni preporod
• Slovački narodni preporod

[uredi] Vanjske poveznice

• Izvori za Hrvatsku tijekom revolucije 1848.
• Govori Ivana Kukuljevića Sakcinskog
• Scrinia Slavonica Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. i početkom 20. stoljeća
• Hrvatski narodni preporod