Hrvatski državni sabor
Izvor: Wikipedija
- Ovo je članak o instituciji koja je postojala u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Za moderni Hrvatski sabor, koji je nosio isti naziv od 1997. do 2000. godine, vidi Hrvatski sabor.
Instituciju nazvanu Hrvatski državni sabor (HDS) osnovao je i sazvao poglavnik NDH Ante Pavelić svojom zakonskom odredbom od 24. siječnja 1942. Usprkos imenu, bio je reprezentativnog karaktera i nikad nisu održani izbori. Imao je samo savjetodavnu funkciju i nikakvu stvarnu političku moć. Sastao se na zasjedanja od po nekoliko dana u veljači, travnju i prosincu 1942.
Krajem 1990-ih, Hrvatski sabor je također neko nosio ime Hrvatski državni sabor. To je izazvalo dosta negadovanja zbog nesretnog povijesnog prethodnika, pa je naziv početkom prvog desetljeća 21. st. promijenjen.
Sadržaj |
[uredi] Hrvatsko narodno predstavništvo u Kraljevini Jugoslaviji
Hrvatski sabor prestao je postojati nakon osnivanja Prve Jugoslavije 1918. godine, ali hrvatski zastupnici u Skupštini Kraljevine Jugoslavije (gotovo svi iz HSS-a sastajali su se povremeno kao Hrvatsko narodno predstavništvo; s njima su od sporazuma Stjepana Radića i Svetozara Pribičevića, kojim je bila stvorena Seljačko-demokratska koalicija, obično usko surađivali i predstavnici Srba prečana. Sporazumom Cvetković-Maček bilo je predviđeno ponovno uspostavljanje Hrvatskoga sabora.
[uredi] totalitarni karakter ustaške vlasti
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nikada nije bilo izabranih predstavničkih organa vlasti (izabrane skupštine) ni na kojem nivou teritorijalne organizacije (općine, kotarevi, velike župe, država u cjelini). U prvim danima ustaške vlasti sve su postojeće skupštine ukinute i sve političke stranke zabranjene. Pavelić je kao samoproglašeni poglavnik držao u svojim rukama svu vlast (tj. onoliko, koliko su mu dozvoljavali Nijemci i Talijani).
[uredi] Uspostava HDS
Tzv. Hrvatski državni sabor sazvan je bez izbora, i poglavnikovom uredbom određeno je tko će u nejga doći. Bili su to:
- - svi još živući narodni zastupnici posljednjeg Hrvatskog sabora do godine 1918.;
- - živući narodni zastupnici izabrani na izborima za jugoslavensku skupštinu 1938.;
- - osnivači i doživotni članovi Glavnog odbora ukinute Hrvatske seljačke stranke;
- - članovi vijeća Hrvatske stranke prava (također zabranjene, iako je Pavelić bio njen član i narodni zastupnik do 1929.) izabrani godine 1919.;
- - doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici Glavnog ustaškog stana Hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta;
- - i dva predstavnika njemačke narodne skupine.
Po tim kriterijima, na zasjedanje HDS bilo je pozvano 217 zastupnika. Od HSS-ovaca međutim nisu svi bili pozvani (pa ni sam Vladko Maček, koji je u to doba bio interniran u Jasenovcu., a neki se pozivu nisu odazvali.
Na osnovu tih kriterija, Hrvatski državni sabor sačinjavali su:
- preživjeli narodni zastupnici Sabora Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, izabrani na posljednim izborima 1913 (petorica iz HSP-a i sedmorica iz drugih stranaka)
- narodni zastupnici birani na posljednim izborima 1938 (92 iz redova HSS-a i 13 iz redova Muslimanske organizacije dr. Džafer-bega Kulenovića),
- četvorica utemeljitelja odnosno doživotnih članova Glavnog odbora HSS-e,
- 35 članova vijeća HSP-a,
- 28 članova Glavnog ustaškog stana,
- dvojica članova HSRS-a (disidenti HSS-a), *dvojica članova liste Ujedinjene opozicije iz 1938.,
- četvorica predstavnika Hrvatskih pravoslavaca, *predstavnik bivše Hrvatske zajednice dr. Ante Trumbića, te
- dva predstavnika njemačke narodne skupine.
Predsjedništvo Hrvatskog državnog sabora činili su: predsjednik Marko Došen, potpredsjednici dr. Ivan Najcan iz HSS-a, dr. Ismetbeg Gavran Kapetanović (Muslimanska organizacija), i bilježnici dr. Savo Besarović (hrvatski pravoslavac) i Mesud Kulenović iz HSS-a.
[uredi] Prvo zasjedanje
Prvo zasjedanje HDS održano je 23.-28. veljače 1942. Sjednicama su, pored zastupnika, nazočili svi članovi vlade, diplomatski kor te visoki dostojanstvenici crkvenih zajednica (katoličke, islamske i evangelističke).
Na početku zasjedanja Pavelić je pročitao svoju poslanicu; govorio je obnovi hrvatske države, za što su zaslužni snaga oružja i pravdoljubivost »naših saveznika i prijatelja, Njemačke i Italije« i oružana borba »Hrvatskog ustaškog pokreta i cijelog hrvatskog naroda«; u obnovljenoj državi, sada uskrsava i Sabor, ukinut silom i prevarom 1918. Saboru se obratio i vojskovođa-doglavnik Slavko Kvaternik opširnim izvješćem o hrvatskom domobranstvu.
Na ovom zasjedanju Sabor je donio odluku o ništavnosti svih propisa koji su doneseni u razdoblju od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941, a tiču se hrvatskog naroda i njegove samostalnosti. Sabor je istodobno pozdravio i prihvatio sve državnopravne čine od uspostave NDH. Svi su saborski zaključci međutim postali zakon tek kada ih je poglavnik potvrdio. »Time je pokazana i funkcija Sabora. On je bio institucija u kojoj se samo proglašavaju određeni potezi unutarnje i vanjske politike, koje su inače bile u rukama poglavnika. Premda su bili formirani i pojedini saborski odbori, oni u odnosu na vladu nisu immali nikakvih kompetencija. U njima su se mogle samo voditi rasprave s predstavnicima i davati mišljenje, ali i to je sve bilo epizodnog karaktera.« (Matković, str. 79)
[uredi] Kritični istupi
Unatoč jasnom ozračju totalitarne države, u HDS je ipak došlo do nekih kritičnih istupa. Grupa od 38 poslanika (od toga 28 iz HSS-a, nekoliko iz Jugoslavenske muslimanske organizacije i nekoliko samostalnih podnijela je predstavku sa pitanjem gdje se nalazi Vladko Maček i na osnovu kojih zakonskih propisa mu je oduzeta sloboda. Pavelić je u govoru pred HDS posljednjeg dana zasjedanja, 28. veljače, odgovorio da je Maček upućen na "prisilni boravak" da ne bi dolazio u dodir s ljudima koji održavaju veze s inozemstvom, tj. s predstavnicima HSS-a u emigrantskoj vladi. Maček je ipak u ožujku 1942. iz Jasenovca prebačen u kućni pritvor na svoje imanje u Kupincu.
Prema jednom izvještaju Ive Lole Ribara iz Zagreba tih dana, poslanici su uz oslobađanje Mačeka tražili i raspuštanje konclogora i prestanak progona Srba i Židova.« (Kisić Kolanović, str. 50)
[uredi] Faktičko ukidanje krajem 1942
Nakon prvog zasjedanja u veljači 1942, Pavelić je najavljivao da će se pristupiti izradi zakonskih odredbi o novom Saboru, ali do toga nikada nije došlo. Sabor se sastao još samo dvaput, u travnju i prosincu 1942, opet samo kao reprezentativno tijelo. Do konca NDH više se nije sastajao.
(Ovaj tekst je napisan uglavnom prema dolje navedenoj knjizi Hrvoja Matkovića.)
[uredi] Literatura
- Kisić Kolanović, Nada: Andrija Hebrang. Iluzije i otrežnejnja, Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1996.
- Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 1994. (str. 77-81)
