Hrvatski biblijski prijevodi
Izvor: Wikipedija
Najstariji prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik su lekcionari i evanđelistari iz XIV. stoljeća. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u XIX. stoljeću.
Sadržaj |
[uredi] Prijevodi lekcionara i evanđelistara
Najstariji je "Korčulanski lekcionar", manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija, 1495), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" Ivana Bandulavića (Venecija, 1613), Lekcionar Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1508), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, 1641), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, 1586), Sveti evangeliomi Nikole Krajačevića (Graz, 1694) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969-1975).
[uredi] Protestantski prijevodi Biblije
U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563; ćirilicom, Tübingen, 1563). Stari zavjet u cjelini preveli su J. Juričić i J. Cvečić, ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564).
[uredi] Prijevodi ostali u rukopisu
Bartol Kašić preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, latinicom, Dubrovnik, 1630), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). Stjepan Rosa preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup Matija Karaman. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika Mihovila Jurjetovića Ivakića (1794), Poljička Biblija (vjerojatno 1768), cjeloviti prijevod Biblije Antuna Sovića (Zagreb, 1929-1932), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).
Rukopis Kašićeva prijevoda "Biblije"
[uredi] Prijevodi cjelovite Biblije
Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac Petar Katančić, Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i Ivan Matija Škarić, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858-1861). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma Vuka Karadžića i Đure Daničića objavili su Bogoslav Šulek (Zagreb, 1877) i Milan Rešetar (Zagreb, 1895). Josip Stadler preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895-1907) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti Valentin Čebušnik , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913). Potom slijede: Franjo Zagoda, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938); Ivan Evanđelist Šarić, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); Ljudevit Rupčić, Novi zavjet (Sarajevo, 1961); Bonaventura Duda, Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962). Veliki prevodilački pothvat je zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i Jure Kaštelan), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je Tomislav Dretar 1998. u Bruxellesu prevevši sa francuskog Ekumenski prijevod Biblije.
[uredi] Prijevodi pojedinih dijelova Biblije
U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); Tomislav Ladan, dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975-1984)
[uredi] Vanjska poveznica
- Biblija na hrvatskom - prijevod Šarić