François Cevert

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Albert Francois Cevert (Pariz, 1944.), vozač Formule 1

Prezime Cevert nasljedio je od majke Huguette Cevert kako bi sakrio židovsko podrijetlo od nacista budući da mu je otac bio Židov Charles Goldenberg koji je 1905 došao u Pariz bježeći pred progonom. Obitelj je preživjela rat i otac nakon svega više nije htio djeci mjenjati prezime. Cevertov otac nikada nije podržavao opasni hobi svog sina budući da je suprug Francoisove sestre Jacqueline Jean-Piere Beltoise jedva preživio tešku nesreću. Njega su 1964. proglasili mrtvim na utrci u Reimsu i ostavili pored staze. Sasvim slučajno je jedan sudac primjetio da pokazuje znakove života. Nakon teškog oporavka ipak se vratio utrkama i 19972. pobijedio u Monte Carlu. Njegova nesreća je bila velika opomena Francoisovom ocu koji je sinu javno zaprijetio izopćenjem iz obitelji ako se nastavi utrkivati. Međutim Francois nije odustajao te čak nekoliko godina nije razgovarao s roditeljima. Nisu ga pokolebale ni riječi vračare koja mu je prorekla da će poginuti prije 30. rođendana u vozilu s čudnim kotačima. Prvu je utrku vozio u 20. godini u klubu u vlasništvu obiteljskog prijatelja. Pohađao je školu vožnje na Magny Coursu te se 1966. kandidirao za sponzorstvo Shella koji je u to vrijeme promovirao mlade vozače. Najbolji kandidat je za nagradu dobivao sezonu u Formuli 3. Izvrsno je krenuo u Belgiji te je 1968. postao nacionalni prvak Formule 3. Ubrzo prelazi u Formulu 2, u momčad Tecno. U Njemačkoj osvaja 3. mjesto na utrci. Na utrci u Britaniji Jackie Stewart ga je jedva uspio obići te upozorava šefa momčadi da obrati pozornost na Ceverta. Sljedeće sezone Johny Servoz-Gavin se naglo povlači nakon samo 4 utrke. Tyrrell tada poziva Ceverta i pruža mu priliku da vozi uz Stewatra koji je branio naslov prvaka. Debitira u Zandvoortu i brzo nadoknađuje zaostatak za svojim mentorom. Iste godine u Monzi osvaja prvi bod završivši 6. na utrci. Tyrrell 1971. ponovno počinje sam izrađivati svoje bolide opremljene Fordovim motorom. S izvrsnim bolidom osvajao je druga mjesta u Francuskoj i Njemačkoj i oba je puta bio iza Stewarta. Na kraju sezone je u Watkins Glenu proslavio prvu i nažalost jedinu pobjedu u Formuli 1. Startao je s 5. mjesta i u 14. krugu je uspio prestići Stuwarta koji je imao problema s gumama ali su sredinom utrke i njegove gube počele popuštati. Jacky Ickx je smanjivao zaostatak no u 49. krugu nakon odvaženog najbržeg kruga njegov Ferrari počinje gubiti ulje iz mjenjača. Denny Holme na masnom asfaltu gubi kontrolu i utrku završava u zidu. Uskoro je i Cever izletio na istom mjestu ali se vratio u utrku budući da oštećenje bolida nije bilo veliko. Velika prednost koju je tjekom utrke stvorio omogućila mu je da prvi prođe ciljnom ravninom. U konačnom je poretku bio treći iza Stewarta i I Ickxa. 1972. nije ostvario velika očekivanja jer je bodove osvojio samo u 3 utrke. Bio je drugi u Belgiji i Americi, a četvrti na svojoj utrci u Clermont-Ferrandu. Jedina svijetla točka razočaravajuće sezone bilo je drugo mjesto u Le Mansu za upravljačem Matra Simce 670. Dijelio ga je s Novozelanđaninom Howden Ganleyem. Tyrrell je 1973. opet bio u vrhunskoj formi. Šest puta je Cevert osvojio drugo mjesto, od čega je tri puta bio iza Stewarta kojem je pokorno čuvao leđa. Kada je engleskom asu bio osiguran naslov prvaka Cevert je krenuo punom snagom. Nažalost, staza na kojoj je osjetio slast pobjede je bila kobna. Boreći se za najbolju startnu poziciju sa Ronnijem Petersonom, Cevert tjekom treninga izljeće sa staze i u stravičnom udaru u zaštitnu ogradu pogiba. Htio je napokon osvojiti poziciju s koje nikada nije uspio krenuti u Formuli 1. No, u raspolovljenom bolidu, na zavoju kilometar poslje startne linije, gdje su nesreće bile česte, poginula je najveća nada francuskog automobilizma. Cevert je živio za zabavu koja je za njega imala samo dva izdanja, žene i utrke. Bio je popularan poput Yves Montada i Jean-Paul Belmonda, filmskih zvijezda svojeg vremena. Žene su ga zatrpavale pismima. Imao je sve predispozicije postati prvi Francuz na svjetskom tronu, puno prije nego što je to uspjelo Alainu Prostu, ali ga je tragična nesreća zaustavila u 29. godini.