Filippo Brunelleschi

Izvor: Wikipedija

Filippo Brunelleschi na Uffizi galeriji u Firenci.

Filippo Brunelleschi je bio talijanski arhitekt i kipar (Firenca, 1377. – Firenca 16. travnja 1446.). On je prvi arhitekt renesanse i prvi umjetnik koji je znanstveno pojasnio i opisao linearnu perspektivu.

[uredi] Biografija i djela

San Lorenzo, Firenca (1421.-1440.).

Svoje školovanje započeo je Firenci kao zlatarski šegrt, majstorsku dozvolu dobiva 1404. Kroz svoj život bio je aktivan kao kipar. U mladosti se bavio isključivo skulpturom, oblikovao je dramatično pokrenute likove (Abraham žrtvuje Isaka, natječaj za vratnice firentinske krstionice).

Arhitekturom se počinje baviti 1404., prvo kao savjetnik u izgradnji crkve Santa Maria Novella. Nakon boravka u Rimu oduševljava se umjetnošću starog Rima. Vrijedno se i sistematski bavio crtanjem antičkih spomenika i zapravo je on otkrio linearnu perspektivu. To njegovo otkriće ostavilo je dalekosežne posljedice za razvoj slikarstva renesanse, međutim on se sam sve više okretao arhitekturi.

Projektirajući svoje građevine, dao je temelje cjelokupnoj renesansnoj arhitekturi. Surađivao je u gradnji firentinske prvostolnice i konstruirao je njezinu golemu kupolu (tzv. Duomo – 93 m visoka, imala je tambur sa rebrastim pojačanjima i lanternom na vrhu iz 1417. g.). Iako još ima neka gotička obilježja (konstrukcija se sastoji od 8 pari rebara koja se poput gotičkih lukova stječu u jednoj točki), ona je prvo djelo gdje je primijenio ostavštinu antike utvrdivši način izrade kupole i tako postavivši ideal renesansne crkve.

Kupola Firentinske katedrale - tzv. Duomo, 1417.

presjek Duoma.

U profanim i sakralnim građevinama koristi se rimskim arhitektonskim elementima koje prilagođava duhu svog vremena. Njegovo najvažnije djelo na kojem je reinterpretirao najviše klasičnih elementa (polukružni luk, bačvasti svod, trijumfalni luk, arkade, kupola, narteks, centralni tip, grčki križ, kasetiranje, grčki stupovni redovi i zlatni rez) je Kapela Pazzi u samostanskom dvorištu uz crkvu Sta Croce u Firenci.

Djela harmoničnih proporcija Nahodište i crkva San Lorenzo longitudinalne su građevine koje su po prostornoj koncepciji postale prototip renesansnih građevina.

Po njemu je renesansna građevina - kutija koja se mora lako konstruirati, pa su geometrijske i matematičke vrijednosti vrlo jednostavne i do njih se dolazi jednostavnim izračunavanjem. Iz želje za jednostavnošću od svodova se koristi samo bačvasti, te polukružni luk, a nekada se svodovi potpuno odbacuju i zamjenjuju ravnom tavanicom od drveta pa zidovi mogu biti tanji i ekonomičniji. Ove tavanice ponekada su jednostavno kasetirane (ravni strop skromno podijeljen, iskasetiran, u kvadrate). Cijelo rješenje osnove renesansne građevine uvijek podliježe zakonu simetrije koja je u arhitekturi renesanse služila kao osnovni princip.

Njegovi sljedbenici bili su Michelozzo i Giulio da Maiano, glavni graditelji firentinske arhitekture quattrocenta, te možda najveći – Leon Battista Alberti.

Popis djela: