Dijak
Izvor: Wikipedija
Dijak je poluvodički elektronički element koji ima namjenu dvosmjerne okidne diode, a pretežno se upotrebljava za generiranje pobudnog impulsa za trijak ili tiristor.
Dijak ne vodi struju sve dok napon ne dostigne probojnu vrijednost, koja je tipično oko 32 V. Nakon proboja napon potreban za održavanje vođenja struje zbog lavinskog efekta pada na vrijednost od oko 20 V, s time da se povećavanjem jakosti struje napon smanjuje, tj. postoji negativni dinamički otpor, slično izboju u plinu kod tinjalice. Klasični dijak je izveden od tri sloja poluvodiča (N-P-N), pa je sličan tranzistoru, ali bez izvoda za bazu.
Za veće napone i struje upotrebljava se sidac koji se može prikazati kao dvije antiparalelno spojene tiristorske (Shockleyeve) diode. Sidac nakon proboja prelazi u vodljivo stanje s malim padom napona (oko 1,5 V) sve dok kroz njega teče dovoljna struja. Izveden je od pet slojeva poluvodiča (npr. P-N-P-N-P), pa je sličan trijaku, ali bez izvoda za upravljačku elektrodu.
