Be-bop
Izvor: Wikipedija
Bebop (Be bop, bop) je oblik jazza karakteriziram brzim tempom i improvizacijom temeljenom na harmoničnoj strukturi, a ne na melodiji. Javlja se u ranim četrdesetim godinama XX. stoljeća. Naziv je onomatopeja dviju kratkih nota, tipičnih za kraj fraze. Nastaje kao pobuna mladih, uglavnom crnih glazbenika, protiv komercijalizirane i aranžirane glazbe swing bandova. Oni su htjeli povratak individualnoj kreativnosti kroz improvizaciju. U to vrijeme jazz glazbenici postaju svjesni sebe i ne žele svoju glazbu miješati s lakom zabavom. S takvim stavovima bebop prestaje biti zanimljiv mlađoj publici.
Bebop skladbe su izvodili manji sastavi, a bile su namijenjene pažljivom slušanju. Tipični bebop sastav ima trublju, saksofon i ritamsku sekciju: klavir, kontrabas i udaraljke. Većina bebop glazbenika ima izvrsnu tehniku za izvođenje ovog stila. Glazbenici više ne improviziraju varirajući samo melodiju, nego stvaraju slobodne, virtuozne improvizacije na zadani harmonijski oblik. Tempo bebopa je brži, fraze su duže i složenije, a akordi disonantniji nego u ranijim stilovima. Još jedna novost koja se javlja u bebopu je jam session. To je slobodno, spontano improviziranje glazbenika za osobni užitak, obično bez šire publike. Upravo po tim značajkama bebop pripada modernoj vrsti jazza. Najveći jazz glazbenici bebopa bili su: saksofonist Charlie Parker, trubač Dizzy Gilespie i pijanist Thelonious Monk.
[uredi] Veliki glazbenici
- Charlie Parker
- Thelonious Monk
Nedovršeni članak Be-bop koji govori o glazbenom žanru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
