Bežične mreže osjetila

Izvor: Wikipedija

Bežične mreže osjetila (engl. wireless sensor networks – WSN) su računalne mreže građene od prostorno raspoređenih samostalnih čvorova (uređaja), s osjetilima (senzorima, mjernim pretvornicima) koja prikupljaju podatke o stanju okoline s različitih lokacija. Iako su razvoj bežičnih mreža osjetila potakle vojne primjene, bežične mreže osjetila sve više nalaze svoju primjenu u drugim oblicima ljudskih djelatnosti kao što su poljoprivreda, zgradarstvo, nadzor okoliša itd. Bežični osjetilni čvor tipično se sastoji od jednog ili više osjetila, radijskog primopredajnika, centralne jedinice koja je najčešće mali mikrokontroler, te izvora napajanja, najčešće baterija. Čvorovi su energetski autonomni, te moraju sa samo jednom baterijom raditi duži niz godina.

[uredi] Karakteristike

[uredi] Mrežni protokoli

Mrežni protokoli bežičnih mreža osjetila su specifičniji od protokola koji se javljaju u komunikacijskoj tehnologiji, jer zahtijevaju posebnu pažnju na područjima koja nisu kritična za uobičajene komunikacije, te ne zahtijevaju neke od temeljnih karakteristika mrežnih protokola u komunikacijskoj tehnologiji. Mrežni protokoli za bežične mreže osjetila moraju omogućiti umrežavanje velikog broja uređaja, visoku robusnost, malu potrošnju energije, te mali overhead u prijenosu podataka. Tipično se prenosi mali broj korisnih podataka, dok je ostatak prenesenih podataka vezan za mrežni protokol. Komunikacija je najveći potrošač energije, te se najveći dio procesorskog vremena potroši na obradu komunikacije. U bežičnim mrežama osjetila koriste se protokoli: