Arktička lisica
Izvor: Wikipedija
Arktička lisica Status zaštite: Sigurni |
||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Alopex lagopus
|
||||||||||||||||
Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
Alopex lagopus (Linnaeus, 1758.) |
||||||||||||||||
Rasprostranjenost arktičkih lisica
|
||||||||||||||||
|
Arktička ili često polarna lisica (Alopex lagopus) zoološki je svrstana u porodicu pasa. Srodnik joj je polarni vuk, jedna od najslabije poznatih podvrsta vukova.
Sadržaj |
[uredi] Osobine
Znanstveni naziv ove vrste bi u doslovnom prijevodu značio "lisica zečijih stopala", jer su joj šape s donje strane obrasle gustom dlakom. Oblik tijela je tipično lisičji, no njena glava i njuška izgledaju nešto zbijenije nego kod crvene lisice. Prosječna dužina polarnih lisica od njuške do kraja repa dugog oko 35 cm je između 65 i 90 cm. U ramenima su visoke oko 30 cm, a teške oko 5 kilograma. Ženke su samo malo manje od mužjaka.
Arktička lisica je jedina vrsta pasa čija boja krzna se mijenja u skladu s godišnjim dobom. Ljeti su im glava, leđa rep i noge smeđi, dok su im bokovi i trbuh svijetli. To je naročito izraženo tijekom srpnja i kolovoza, a krzno im je u odnosu na zimsko kraće i bojom izvrsno služi kao zaštita u tundri.
Dok je ljetno krzno svih polarnih lisica vrlo slično, u zimskom razdoblju se pojavljuju dvije različite verzije, bijela i plava. Prema tome se i nazivaju bijela lisica i plava lisica. Zimi bijela lisica ima potpuno bijelo krzno. Zimi, boje plavih lisica variraju od svijetlo sive do tamno plave pa čak i crne. Razlike se javljaju od legla do legla, ali i zemljopisno.
U kanadskim Nunavut i Sjeverozapadnom teritoriju značajno preteže bijela varijanta, dok se plava pojavljuje u oko 1% u unutrašnjosti a na arktičkim otocima oko 5% populacije. Suprotno tome, na Aleutskim i još nekim aljaškim otocima dominira plava varijanta. Na jugu Grenlanda omjer je jednak. Generalno, plava varijanta bi trebala biti dominantna, no kroz prirodni odabir nametnule su se bijele lisice zbog svoje bolje prilagođenosti zimskom okolišu.
Razmjerno kratka njuška, vrlo male uši i kratke noge su, pored izolirajućeg krzna s vrlo gustom donjom dlakom, značajne osobine potrebne za preživljavanje u ekstremnim uvjetima tijekom cijele godine. Bijelo zimsko krzno djeluje duže nego uistinu jest. S oko 70% donje dlake njeno krzno ima neobično dobra izolirajuća svojstva. Eksperimentom je utvrđeno, da polarna lisica može podnijeti temperaturu do -80°C.
[uredi] Rasprostranjenost
Arktičke lisice žive svuda oko sjevernog pola, sjeverno od granice šuma u sjevernoj Europi (Skandinavija, Svalbard, Island), Rusiji, (Sibir), sjeveru Kanade, Aljasci i Grenlandu. Stanište im je prije svega tundra, no žive čak i na santama Arktičkog oceana. U potrazi za hranom povremeno zalaze na jug u područja tajgi. Općenito, polarne lisice su vrlo pokretljive i u potrazi za novim područjem mogu prevaliti velike udaljenosti kopnom i zaleđenim morem. Postoje izvještaji prema kojima su pojedine polarne lisice prevalile razdaljine i veće od 2.000 km.
[uredi] Način života
Polarne lisice žive prije svega od lova na leminge i druge glodavce. Rast i opadanje populacije ovih lisica čvrsto je povezan s rastom i padom populacije leminga. Ovisno o habitatu arktičke lisice, glavni plijen su joj brdski leming (Lemmus lemmus), ogrličasti leming (Dicrostonyx torquastus), sibirski leming (Lemmus sibiricus), močvarni miš (Microtus oeconomus) i Myodes rufocanus. Gnijezda glodavaca kao i tunelaste prilaze do njih lisica može nanjušiti čak i kroz debeli snježni pokrov i strelovitim iskapanjem osigurava si tako i u najdubljoj zimi dovoljno hrane. Ljeti lovi leminge na otvorenom.
Značajan dio hrane ovih lisica su i ptice koje se gnijezde na Arktiku i njihova jaja i pilići. Lisice koje nastanjuju obale, obilaze i njih u potrazi za naplavljenim strvinama, ostacima riba i ljuskaša. Kad slijedi polarne medvjede, radi to da bi pojela ostatke njihovog ulova. U razdoblju obilja, zakapaju i skrivaju zalihe za razdoblja gladovanja. Kao pravi umjetnik preživljavanja, arktička lisica je i strvinar, a u nuždi pojest će bilo kakvu tvar životinjskog ili biljnog porijekla. Tada jede i kukce i različite bobice, pa čak i izmet drugih životinja.
[uredi] Razmnožavanje i podizanje mladunaca
Krajem zime lisica kopa jamu za rađanje i podizanje mladunaca. Da bi izbjegle područje permafrosta, obično traže područja koja nisu večno smrznuta: glinene ili pješćane brežuljke na obalama rijeka ili jezera, ili na uzvisinama. Iskapaju vrlo kompleksan sistem tunela s ponekad i do osam izlaza. Zbog poteškoća u nalaženju prihvatljivih mjesta, ovim gradnjama se koristi često više generacija, ponekad i duže od 500 godina. Dokazano je, da manjak prigodnih mjesta prisiljava i druge vrste životinjaq, kao na primjer polarne vukove, da koriste prastare, napuštene jame polarnih lisica.
Nastambu obično koristi labavi porodični "savez": redovno jedan mužjak i dvije ženke s mladuncima. Pri tome je jedna ženka potomak para iz prethodnog legla koja pomaže u podizanju mladunaca, ali sama nema još potomke. Arktičke lisice su monogamne i kao par ostaju zajedno cijeli život. Lovno područje ovakve porodične zajednice je s površinom od 3 do 30 ili više km2 relativno velik.
[uredi] Drugi projekti
U Wikimedijinu spremniku se nalazi članak na temu: Arktička lisica | |
Wikivrste imaju podatke o: Arktičkim lisicama |
Nedovršeni članak Arktička lisica koji govori o životinjama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.