Pavao Pavličić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pavao Pavličić (Vukovar, 16. augusta 1946. -) je hrvatski književnik koji je istaknut po pisanju kriminalističkih romana za djecu i odrasle. Objavio je preko šezdeset knjiga. Prevodio je sa italijanskog, te napisao više filmskih i televizijskih scenarija.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Pavao Pavličić rođen je 16. augusta 1946. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i italijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i danas redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i naučni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao naučnika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti (1979), Književna genologija (1983), Stih u drami, drama u stihu (1985), Sedam interpretacija (1986), Poetika manirizma (1988), Stih i značenje (1993), Barokni stih u Dubrovniku (1995).
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode (1972), Vilinski vatrogasci (1975), Dobri duh Zagreba (1976), te dvadesetak romana: Plava ruža (1977), Stroj za maglu (1978), Umjetni orao (1979), Večernji akt (1981), Slobodni pad (1982), Trg slobode (1986), Rakova djeca (1988), Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast (1996), i drugi.
Neraskidiva veza Pavličićeva naučnog i književnog interesa može se i “pročitati” iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise, među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio italijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u romanu Numerus clausus u središtu radnje je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
[uredi] Bibliografija
- Trojica u Trnju
- Magda i Trešnjevački fantom
- Plava ruža
- Diksilend
- Kruh i mast
- Koraljna vrata
- Studije o Osmanu
- Umjetni orao
- Večernji akt
- Stroj za maglu
- San koji se ponavlja
- Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti
- Književna genologija
- Stih u drami, drama u stihu
- Sedam interpretacija
- Poetika manirizma
- Stih i značenje
- Barokni stih u Dubrovniku
- Lađa od vode
- Vilinski vatrogasci
- Dobri duh Zagreba
- Slobodni pad
- Trg slobode
- Rakova djeca
- Zaborav
- Pasijans
- Numerus clausus
- Rupa na nebu
[uredi] Filmografija
Autor je scenarija za filmove:
- Ritam zločina (1981)
- Zločin u školi (1982)
- Treći ključ (1983)
- San o ruži (1986)
- Osuđeni (1987)
- Čovjek koji je volio sprovode (1989)
- Orao (1990)
- Vukovar se vraća kući (1994)
- Putovanje tamnom polutkom (1996)
- Treća žena (1997)
