Marko Marulić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Marko Marulić (Split, 18. august 1450. - Split, 5. januar 1524.), hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i atribut Splićanin.

Sadržaj 1 Život 2 Djela 3 Posveta Judite 4 Važnost Judite 5 Suzana 6 Vanjski linkovi

[uredi] Život

Glavni predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudsku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva opriječna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno, pa da je sa svojim prijateljem Dminom Papalićem posjećivao istu djevojku, a na tom bludnom poslu Papalić bijaše ubijen; šokiran, Marko se obrati! Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv osmanlija. I sami pjesnikovi pozivi na borbu protiv osmanlija zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom".

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, savremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Evropsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. vijek doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima.

[uredi] Djela

• Pouke za čestit život prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1498.) moralistički je spis biblijskoga i hagiografskog nadahnuća. Njegovo u svijetu najprevođenije djelo, koje je za njegova vremana prevedeno čak i na japanski (!)
• Evanđelistar (Evangelistariutn, 1500].) sustavna je moralistička rasprava o etičkim načelima i moralnim dužnostima, sagledana kroz odnos bogoslovnih i stožernih krjeposti.
• Davidijada (Davidias, 1954.), religiozni ep na latinskome u kojemu Marulić daje sintezu biblijskog motiva i vergilijevske poetike u heksametrima.
• Judita (napisana 1501., objavljena 1521.) "u versi haruacchi slozhena.." religiozni ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnuta je starozavjetnom junakinjom Juditom, onovremenim zbivanjima (osmanski prodor u hrvatske zemlje), a istovremeno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
• Suzana, također napisana na hrvatskome jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

Prvi upotrijebio pojam psihologija, i to čak 60ak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma. Članak Krune Krstića na stranicama Hrvatskoga psihološkoga društva

[uredi] Posveta Judite

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i kratka objasnidba nekih poetičkih pogleda, raspravica to dragocjenija što je prva te vrsti na hrvatskome jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "ulize mi u pamet da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke".

Prema sudu znamenitoga hrvatskoga jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" "...je njegovo (Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd... Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću..."

[uredi] Važnost Judite

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjega hrvatskoga jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskome jeziku (sjetimo se samo iliraca ili Šenoe) dok se književnosti na tome jeziku ne prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tome dugom putovanju.

Druga je važnost svojevrsno književnoteorijsko razmišljanje koje donosi u predgovoru epa. To je prvo zapisano poetsko razmišljanje koje imamo.

[uredi] Suzana

Osim "Judite", najvažniji je Marulićev hrvatski spjev "Susana". Zanimljivo je da na koncu i "Susane" i "Judite" Marulić spominje hrvatske knjige. Završetak "Susane" možemo shvatiti tako da se nakon čitanja zabavnog štiva o Susani valja prihvatiti nečeg drugog, i ti pobožne hrvatske (glagoljske ili hrvatsko-ćirilske) pjesmarice.

[uredi] Vanjski linkovi

• Judita
• Suzana
• Hrvatski nacionalni korpus: pretraživa cjelokupna Marulićeva hrvatska djela
• Marko Marulić
• Marulianum
• Marko Marulić , projekt VALMAR: Valorizzazione e recupero degli scritti e dei luoghi dell'umanista spalatino Marko Marulić/ Marcus Marulus (italijanski, ali s bibliografijom Marulićevih djela, rukopisa i sekundarne literature, te s nekim Marulićevim tekstovima u pdf formatu).