Harpija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Harpije (grč. Ἅρπυιαι, Harpuiai) ptice su s licima žena; božice oluje. Najčešće su prikazivane kao otimačice i pljačkašice.
[uredi] Karakteristike
Harpije nisu uvijek bile zle. Jedna je Harpija sa Zefirom, zapadnim vjetrom, bila majka Ahilejevih konja, kako tvrdi Homer u svojoj Ilijadi. Isprva su bile božice oštrog vjetra, a odnosile su duše mrtvih u Had te su se vrlo rijetko upletale u život bogova i ljudi.
Harpije:
- Ela ("okretna poput oluje", "goropadna")
- Kelena ("tamna"), znana i kao Podagra ("brzonoga")
- Okipeta ("brzoleta")
Homer ih spominje nekoliko, ali poimence samo Podagru. Heziod spominje Elu i Okipetu. Vergilije spominje Okipetu.
Heziod ih je u svojoj Teogoniji nazvao stvorenjima s lijepom kosom. Harpije su isprva bile prikazivane kao ne baš lijepa stvorenja, a kasnije ih se počelo prikazivati prekrasnima, usporedno sa sirenama. U srednjem vijeku zvali su ih djevice-orlovi.
[uredi] Mitologija
Harpije su bile Iridine sestre, Tifonove i Ehidnine kćeri. Prema drugome izvoru, otac im je bio Taumant, a majka Okeanide Elektra. Fineh, kralj Trakije imao je dar proroštva. Prema jednom izvoru, kažnjen je jer je proročanstvima previše otkrivao, a prema drugome jer je počinio zločin nad sinovima iz prvoga braka. Zeus je bio ljut na nj te ga je kaznio ostavivši ga na ostrvu s hranom koju nikad nije mogao jesti. Naime, Harpije bi uvijek došle i ukrale hranu iz njegovih ruku prije nego što bi je uspio pojesti, a ono što nisu bile pojele, zagadile bi izmetom. Ovo se nastavljalo sve dok nije stigao Jazon s Argonautima.
Boreadi, Kalais i Zet, krilati sinovi Boreja, sjevernog vjetra, uspjeli su otjerati Harpije, ali ih nisu ubili. Naime, Irida je obećala da Harpije više neće uznemiravati nikoga te su se one vratile u svoju pećinu na Kreti. Zahvalan za njihovu pomoć, Finej je Argonatima pomogao rekavši im kako da prođu Simplegade, začarane stijene.
Eneja je također susreo Harpije na njihovu boravištu u Strofadima gdje su Trojancima krale hranu. Celaeni ih je proklela rekavši da će biti toliko gladni da će jesti stolove prije nego što stignu na kraj putovanja, a Trojanci pobjegoše u strahu.
