Foton
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
Odjeljak isključivo posvećen fizici |
Fotoni su čestice koje se mogu opisati kao elektromagnetni energetski paketi određene frekvencije. Primjer fotona je svjetlost, pored ostalih vidova elektromagnetnih talasa (radio zračenja, infra-crvenog IR zračenja, itd.). Fotoni imaju osobine zbog kojih se ova čestica posmatra djelom kao čestica, ali i kao talas, u nauci poznato kao dualitet čestice-talasa. Osobine zbog kojih se foton ponaša kao talas su primjetljive u fotoelektričnom efektu dok su osobine zbog kojih se posmatra kao talas primjetne kroz difrakciju i interferiranje svjetla kroz otvor ili rupu. 1801. godine engleski naučnik Thomas Young dokazao je osobinu svjetlosti (fotona) da se ponaša poput talasa time sto je, u principu, osvjetlio dupli otvor (double-slit). Rezultat ovog eksperimenta su bile linije na pozadini na kojoj se vidjelo svjetlo koje je proslo kroz otvor. Intenzitet svjetla je bio najveći u sredini i slabio je simetrično sa obadve strane. Ovo je bio prvi dokaz da svjetlo ima osobine talasa.
Svako tijelo na temperaturama većim od 0 K (kelvina) zrači elektromagnetne talase, koji se sastoje od čestica. Kada je u pitanju svjetlostno zračenje, tada se te čestice nazivaju fotoni.
Energija jednog fotona je propocionalna frekvenciji svjetlosti (ε = hν).
- ε (epsilon) – energija čestice(fotona)
- h – Plankova (Max Planck) konstanta
- ν (ni) – frekvencija svjetlosti
