Boka Kotorska

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Boka Kotorska

Boka Kotorska je najveći zaliv Jadranskog mora. Počinje Hercegnovskim zalivom, koji se sužava Kumborski tjesnac, njime prelazi u Tivatski zaliv, pa kroz Verige ulazi u Risanski i Kotorski zaliv. Pretpostavlja se da je na nastanak bokokotorskog zaliva uticala fluvijalna erozija, i to još u pliocenu. Ova regija je poznata kao i područje sa najvećom prosječnom količinom padavina u Evropi.

[uredi] Morfometrijski podaci

Ukupna površina je 87,33 km²
Ukupna zapremina je 2.412,306.000 km³
Maksimalna dubina je 60 m
Srednja dubina je 27,3 m
Dužina zaliva je 28,13 km
Dužina obale je 105,7 km
Razuđenost obale (K) 3,07
Širina ulaza je 2,95 km

[uredi] Naselja

Njivice, Igalo, Herceg Novi, Savina, Meljine, Zelenika, Kumbor, Đenovići, Baošić, Bijela, Kamenari, Morinj, Risan, Perast, Ljuta, Kotor, Prčanj, Tivat, Krtole, Krašići, Radovići, Rose, a između njih je još desetak malih naselja.

[uredi] Ostrva

U Boki Kotorskoj postoje i devet ostrva: Prevlaka, Mamula i Ostrvo Vavedenje (na samom ulazu u bokokotorski zaliv), Gospa od Milosti, Sveti Marko i Ostrvo Cvijeća, Zanovjetni Školjic u tivatskom zalivu - Krtoljska uvala, a Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe u risanskom zalivu

[uredi] Historija

Boku Kotorsku su proslavili hrabri pomorci, vješti majstori, graditelji, mnogi istaknuti umni ljudi. Ima slavnu historiju – od grčkih kolonija, preko Ilira, Rimske imperije, Bizantije, Crnogorske i bosanske srednjovijekovne države, do Osmalijske imperije, Mlečana, Rusa, Napoleona i Austrije. Svi su imali ambicije da njome gospodare. Pomorstvo je bila osnova života i dalo je pečat velikom kulturnom naslijeđu. U 17. i 18. vijeku Boka je imala preko 300 brodova duge plovidbe i do 300 manjih, koji su godišnje zarađivali 200.000 mletačkih zlatnika. Peraštani su u 16. vijeku imali pomorsku školu (Nautika) na glasu, a u njoj su školovali mornare i za ruskog cara Petra Velikog.