Andrija Kačić Miošić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske, 1704 — Zaostrog, 12. decembar 1760), pučki pjesnik i fratar, vezan je životom uz samostan u Zaostrogu.
Kao toliki drugi, napisao je i on filozofski traktat na latinskom jeziku, izdao i zbirku biblijskih i historijskih crtica "Korabljica" (1760), aludirajući već i naslovom na biblijsku priču o Noinoj arki, u kojoj prenosi dijelove iz drugih autora, pa i Vitezovića, ali je trajno mjesto u hrvatskoj književnosti zauzeo knjigom stihova i proze "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" (1756), najpopularnijom hrvatskom pučkom knjigom: doprla je začas u sve krajeve Hrvatske i ostala popularna više od jednog stoljeća, te odigrala ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnoga izraza. Mnogi su je čitaoci držali narodnom pjesmaricom. Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na Orbinija i Vitezovića, u njoj se priča i pjeva o historiji naroda "slovinskoga" od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od Jadrana do Sjevernog mora, kao i Gunduliću. Njome promiču u svečano-patetičnom hodu poznati junaci slavnih naših obitelji iz vremena borbe s Turcima, a u svojim prezimenjacima čitaoci su "otkrivali" svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjećivali s njima.
