Franjo Tuđman
From Wikipedia
Franjo Tuđman (14.5. 1922. - 10.12. 1999.) je hrvatski historičar, političar i državnik, najpoznatiji po tome što je bio prvi predsjednik nezavisne Republike Hrvatske.
Rodio se u Velikom Trgovištu, selu u Hrvatskom zagorju. Za vrijeme drugog svjetskog rata se priključio Titovim partizanima, a nakon rata postao oficir, a kasnije general JNA. Neko vrijeme je bio i direktor JSD Partizan, što je uključivalo i FK Partizan, ali je daleko više zanimanja pokazao za historiju, te napisao djelo Rat protiv rata 1957. godine.
Godine 1960. je napustio vojnu službu, a 1961. je postao direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu. Godine 1967. podržao je Deklaraciju o položaju Hrvatskog jezika, zbog čega stječe reputaciju hrvatskog nacionalista i disidenta. Nakon sloma Hrvatskog proljeća je osuđen i zatvaran.
Godine 1989. osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu, s kojom je pobijedio na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima 1990. godine. 30.5. 1990. je od Sabora imenovan predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske, a od usvajanja Božićnog ustava u decembru 1990. postaje prvi predsjednik Republike.
Pod njegovim vodstvom Hrvatska je 25.6. 1991. proglasila nezavisnost od Jugoslavije, a potom vodila rat protiv pobunjenih Srba podržanih od JNA. Hrvatska je 1992. godine priznata kao nezavisna država, a iste godine je izbio rat u susjednoj BiH, u kome su sudjelovale i hrvatske snage. Ratovi su završeni Daytonskim sporazumom 1995. čiji je jedan od potpisnika bio i Tuđman.
Tuđman je u međuvremenu pobijedio na prvim predsjedničkim izborima 1992. godine, a potom i na izborima 1997. godine. Godine 1996. je objavljeno da boluje od raka želuca, kojem je i podlegao krajem 1999. godine.
Njegova uloga u raspadu SFRJ, ratovima u Hrvatskoj i BiH, kao i procesu post-komunističke tranzicije u Hrvatskoj je predmet brojnih kontroverzi, te se o njemu kako u Hrvatskoj, tako i šire, može čuti široki raspon mišljenja.
