Vlasi

Izvor: Wikipedija

Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor.

Vlaška područja.

Vlasi (Rumuni, Rumâni, Români, Rumâri, Armăni, Arumunji, Aromuni) su skupni naziv za više malenih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne Europe, potomke rimskih kolonista i romaniziranih domaćih antičkih naroda poput Ilira. Nastanjuju teritorij jugoistočne Rumunjske, istočne Srbije, dijelova Makedonije, sjeverne Grčke i nešto u Albaniji, BiH i Hrvatskoj. Glavne grupe Vlaha su Meglenski vlasi, Ćići, Morlaci, Cincari i drugi.

[uredi] Porijeklo

Sama riječ je germansko-slavenskog porijekla i znači "Rimljani". Na njihovim jezicima riječ za svoje narode je obično varijacija riječi Romanus. Vlasi su danas uglavnom pravoslavci. U prošlosti je bilo dosta i rimokatolika, ali ti su se asimilirali u Hrvate.

Naziv Vlah u hrvatski jezik ulazi kao verzija germanske riječi "Wallach" koja je označavala prije svega romanizirane Kelte te druge narode koji su se postupno romanizirali.

Naziv Vlah zadržava svoje značenje i kod ostalih naroda srednje Еurope, tako danas u češkom jeziku označava Talijane.

Podrijetlo im se ne može točno odrediti, dapače uobičajena pretpostavka je da se njihovo prisustvo na Balkanu općenito može vezati za romansko. Obilježava ih autarhičnost, zadržavanje poganskih vjerovanja i običaja do današnjih dana kao i prakticiranje određenih magijskih obreda. Gospodarski okrenuti su stočarstvu.

[uredi] Odnosi među narodima

Još u vrijeme Dušanovog carstva, Vlasi su bili izdvojena klasa na najnižim društvenim ljestvicama, o čemu svjedoči i pravilo iz Dušanovog zakonika: "Srbin da se u Vlahe ne ženi." Teški prirodni i gospodarski uvjeti nisu pogodovali širem naseljavanju Srba na krajnji istok današnje Srbije, dok je s druge strane autarhičnost samih Vlaha stoljećima sprječavala iste da se asimiliraju sa Srbima iz obližnjih srpskih gradova (Smederevo, Požarevac).

U današnjoj Makedoniji započela je njihova snažna emancipacija pa tako u nekim općinama u kojima su brojni imaju pravo na učenje vlaškog jezika u školama. Makedonski Vlasi dobro poznaju svoj jezik koji, kao predstavnik romanske grupe jezika, pokazuje srodnost sa latinskim i talijanskim.

Dakorumunji (Rumunji u Rumunjska i Moldavija)
Arumunji (Vlasi) (Arumunjski jezik) Grčke/Grtsija - 250.000; Rumunjska - 100.000; *Makedonija- 100.000; Albanija - 200.000; Bugarska - 10.000; Hrvatska; Srbija-10.000; Bosna i Hercegovina.
- Cincari.
- Karakačani (Sarakačani)
- Kucovlasi (Šepavi Rumunji). Grčka; 100, 000. Podvrgnuti snažnoj grčkoj asimilaciji.
Meglenski vlasi (Megleno-rumunjski jezik) Grčka - 20.000. Makedonija - 10.000
Morlaci (Morovlasi, Mavrovlasi, Karavlasi)
- Ćići (Ćiribirci, Istro-Rumunji, Istarski Vlasi) (Istro-rumunjski jezik)Hrvatska - 1.200
- Bijeli Vlasi - Lika, asimilirali se/nacionalno se formirali kao Hrvati
- Crni Vlasi - Lika, nacionalno se formirali kao Srbi

[uredi] Literatura

Cvijić, Jovan, “Aromuni ili Cincari u zapadnoj Makedoniji”. Pregled, Sarajevo 1911.
Kahl, Thede, “Čuvanje jezika, gubljenje identiteta. Meglenski Vlasi”. Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Balkanološki Institut: Skrivene manjine na Balkanu, Beograd, str. 135-145.
Mirdita, Zef: Vlasi u historiografiji, HIP, 2003, Zagreb
Поповић, Д., “О Цинцарима”, Београд 1937.
Weigand, Gustav, “Die Aromunen. Ethnographisch-philologisch-historische Untersuchungen über das Volk der sogenannten Makedo-Romanen oder Zinzaren”, Lajpcig 1898.