Vlaho Bukovac

Izvor: Wikipedija

Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. - Prag, 23. travnja 1922.) je jedan od najvećih hrvatskih slikara.

Studirao je u Parizu i tu djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. u Zagreb, postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umjetničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.

Od 1903. do smrti živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: "Dubravka", "Gundulićev san" na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalištu.

U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.

[uredi] Galerija

Gundulićev san, Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1897.	Hrvatski narodni preporod, svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1898.	Sat engleskog	Isus prijatelj malenih, Župna crkva u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina
Sveti Dominik	Crnogorka	Guslar	Isidor Kršnjavi
U iščekivanju	Fantazija	Sanak	Korta u Cavtatu
Dub u šumi	Jesenji pejzaž