Valentina Terješkova
Izvor: Wikipedija
| Valentina Vladimirovna Tereškova | |
|---|---|
 |
|
| Cosmonaut | |
| Državljanstvo | Ruskinja |
| Rođen | 6. ožujka 1937. Maslenikovo, Jaroslavljska oblast, Rusija |
| Zanimanje1 | Pilot |
| Rang | general bojnik, Sovjetsko zrakoplovstvo |
| Vrijeme u svemiru | 2d 22h 50m |
| Odabir | 1962 |
| Misije | Vostok 6 |
| Logo misije |  |
| 1 trenutno ili prethodno. | |
Valentina Vladimirovna Tereškova (ruski: Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва) (Maslenikovo, Jaroslavljska oblast, Rusija, 6. ožujka 1937. - ), ruska astronautkinja, prva žena u svemiru, heroj Sovjetskog Saveza
Valentina Vladimirovna Tereškova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovo u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. Oba su joj roditelja bili kolhozni radnici. Otac joj je poginuo u Drugom svjetskom ratu, nakon čega se majka s troje djece preselila u Jaroslavlj. Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama iza rata, Tereškova nije pohađala školu sve do svoje desete godine.
Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici pamuka gdje su joj od ranije radile sestra i majka. 1956. godine upisala je jaroslavski tehnikum lake industrije. Uz posao i učenje bila je i aktivna članica aerokluba u sklopu kojeg se bavila padobranstvom (163 skoka s padobranom).
U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih sovjetskih kozmonauta, jer su se oni pri povratku u Zemljinu atmosferu izbacivali iz svemirskog broda i prizemljivali padobranom. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije, ponukale su je da se pismeno obrati Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi koje je upoznala sa svojim padobranskim sposobnostima i željom za sudjelovanjem u svemirskom programu. Godine 1962. pozvana je u Zvjezdani Grad nedaleko Moskve da započne s pripremama za svemirski let. Tamo je bila podvrgnuta rigoroznim treninzima u izolaciji, letovima u bestežinskom stanju, upravljanju mlaznim letjelicama i skakanju padobranom u svemirskom odjelu. Nakon 9 mjeseci treniranja dodijeljen joj je čin potporučnice. Zanimljivo je da je Tereškova bila izabrana među 400 kandidatkinja koje su se također prijavile za početak priprema. Uz nju, za let su se pripremale još četiri djevojke: Tatjana Kuznjecova, Irina Solovjova, Žanna Jerkina i Valentina Ponomareva. Ni jedna od njih nije nikad poletjela. Sljedeća koja se vinula u svemirska prostranstva je bila Svjetlana Savitskaja 19 godina iza Tereškove.
S kozmodroma Bajkonur u današnjem Kazahstanu 16. lipnja 1963. lansirana je u svemir brodom Vostok 6, čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima). Za vrijeme svoga leta, komunicirala je s Vostokom 5 koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom Valerijem Bikovim. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje, Tereškova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II. i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada.
Nekoliko mjeseci poslije leta, Tereškova se udala za kolegu kozmonauta Adrijana Nikolajeva i 1964. im se rodila kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren, jer su znanstvenici, pogotovo liječnici htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se 1982., iako se taj brak raspao mnogo prije toga.
Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji a u međuvremenu 1969. je diplomirala na Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, prilikom čega je primala mnogobrojne nagrade i počasti.
Aktivno se bavila kozmonautikom sve do 1968. kada je u Zvjezdanom Gradu ukinuto žensko odjeljenje. Unatoč tome, i dalje je bila na popisu aktivnih kozmonauta do 1987., a 1985. se čak i razmatrala mogućnost njenog povrataka u svemir.
Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. Od 1968. – 1987. predsjednica je Komiteta sovjetskih žena. Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih odnosa prvotno SSSR-a, a nakon raspada, Rusije i ostalih država svijeta.
Članica Centralnog komiteta komunističke partije SSSR-a je od 1971.-1990., a od 1966.-1989. zastupnica je u Vrhovnom Sovjetu SSSR-a. Doktorirala je 1976. g. dobivši zvanje general-major zrakoplovstva.
Njezinim imenom je nazvan i jedan od kratera na Mjesecu a 2000. godine, proglašena je ženom stoljeća.
[uredi] Valentina Tereškova i Hrvatska
08. rujna 2005. u Moskvi je predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao Valentinu Tereškovu odličjem kneza Branimira s ogrlicom.
Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji, odnosno Tereškova ga je zaslužila i zbog doprinosa kojeg je dala, kao čelnica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju, u stvaranju prvog rusko-hrvatskog društva prijateljstva u Moskvi te u uspostavi suradnje s hrvatsko-ruskim društvom prijateljstva u Zagrebu 1990-ih godina, točnije odmah nakon državnog osamostaljenja i međunarodnog priznanja RH.
