Rudolf Valdec
Izvor: Wikipedija
Rudolf Valdec (Krapina, 8. ožujka 1872. - Zagreb, 1. veljače 1929.), hrvatski kipar
Učio je na Obrtničkoj školi u Zagrebu, radio kod A. Kuhnea u Beču i kod S. Eberlea u Münchenu. Nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na prekretnici stoljeća kad se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika Valdec je s R. Frangešom predstavnik kiparstva. Pod utjecajem bečke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; sputani genij).
Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju (Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Kršnjavi, I. Mažuranić, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića (Zagreb), S.S. Kranjčevića (Sarajevo), D. Obradovića (Beograd), V. Jagića (Varaždin), F. Livadića (Samobor), Petra Karađorđevića (Veliki Bečkerek (Zrenjanin) i Bijeljina). Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.
