Pavao Skalić
Izvor: Wikipedija
Pavao Skalić (Zagreb, 1534. - Gdańsk 1575.), hrvatski pustolov i humanist-polihistor
Pustolovan sin siromašnog zagrebačkog školnika; nakon studija i doktorata filozofije u Beču i teologije u Bologni probija se (na temelju falsificiranih isprava i pod lažnim titulama markiza, grofa i barona) na različite europske dvorove. Više puta je protjerivan iz raznih europskih zemalja i njihovih dvorova zbog falsifikata i drugih prijevara. Kao dvorski kapelan cara Ferdinanda raskrinkan. Odlazi u Tübingen, gdje prelazi na protestantizam, i kao štićenik Cristopha Wittenberškog i H. Ungnada predaje na tübingenškom sveučilištu. Duže vrijeme živio je u Königsbergu, gdje postaje čak prvi ministar pruskog vojvode Albrechta. Prisiljen zbog svojih prijevara da i od tamo bježi, sklanja se u Pariz i pokušava se izmiriti s rimskom crkvom. Kasnije prelazi u Münster; umro je na putu za Prusku, kamo mu je bio dopušten povratak.
Na latinskom pisao rasprave o teologiji, filozofiji, okultizmu i historiografiji, vrlo šarolike vrijednosti, često plagirajući. U naslovu svoga djela Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon (Basel, 1559.) Skalić je prvi upotrijebio riječ enciklopedija u značenju srodnom današnjem.
[uredi] Djela
- Epistemon - dvojezično (latinsko i hrvatsko) izdanje Skalićeve Enciklopedije objavljeno je 2004. u izdanju Instituta za filozofiju, Zagreb.Predgovor je napisala Mihaela Girardi-Karšulin.
