Kineski zid

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Kineski zid. Za druga značenja, pogledajte Kineski zid.

Kineski zid (kin. 万里长城/萬裡長城, Wànlĭ Chángchéng "zid dug 10.000 lia", ali i kin. 中国长城/中國長城 Zhōngguó Chángchéng "dugi kineski zid") predstavlja obrambeni zid s kulama, u sjevernoj Kini. Dugačak je 6.352 km (glavni dio 2.450 km) što ga obujmom i masom čini najvećom građevinom na svijetu. Zid se sastoji od više međusobno povezanih ili nepovezanih dijelova različite starosti i načina gradnje.

Zid je, vjerojatno, prvobitno bio još duži. Danas se pretpostavlja da je sezao do pustinje Lop Nor, oko 500 km dalje na zapad od danas najzapadnije poznate točke zida. To, međutim, još nije pouzdano potvrđeno.

Jedan od kineskih naziva, "zid dug 10.000 lia", ne treba shvatiti doslovno. Li je stara kineska mjera za dužinu od oko 575,5 m, pa bi prema tome zid trebao biti dug 5.755 km. Međutim, u kineskom jeziku broj 10.000 znači beskrajno, beskonačno, pa prema tome, taj naziv bi, zapravo, značio otprilike "nezamislivo dugi zid".

[uredi] Povijest

Prva granična utvrđenja koja potsjećaju na zid nastala su vjerojatno u drugoj polovini 5. stoljeća p.n.e., u razdoblju ratovanja između zaraćenih carstava, a zbog zaštite jednih od drugih. Ovi pojedinačni odjeljci zidova rađeni su od obrađene gline koju su zbog veće izdržljivosti miješali sa slamom.

214. p. n. e. prema naredbi prvog cara ujedinjene Kine, Shi Huang Dija, nakon ekspanzije preko Žute rijeke, počinje gradnja zaštitnih zidova za obranu od naroda sa sjevera. Gradnja zida započela je na sjevernoj granici carstva s oko 300.000 radnika i nepoznatim brojem političkih zatvorenika. Za razliku od ostataka ranije postojećih zidova, ovaj nije građen u dolinama, nego na sjevernoj strani neposredno ispod linije grebena bregova kojima je prolazio. Zbog nedostatka gline, građen je slaganjem ploča prirodnog kamena.

Od tada, zid je bio neprekidno dograđivan i prerađivan, a danas poznati oblik dobio je u vrijeme dinastije Ming, kada je bila zadnja velika faza gradnje. 1493. počela je gradnja Ming zida, radi zaštite od Mongola ali i zbog bolje kontrole trgovine, i nastavljena različitim intenzitetom sve do 17. stoljeća. Putanja zida slijedi linije brdskih grebena, što je naročito zahtjevna i skupa gradnja. Uglavnom je korišten kamen, a vezivni materijal rađen je od vapna i ljepljive riže.

Udaljenost promatračkih kula, koje su integrirane u zid, od kojih je većina visoka 12,2 m, nije bila duža od dvostrukog dometa strijele, tako da ni jedan dio zida nije ostao neobranjen. U svakoj od oko 25.000 tisuća kula mogla se smjestiti manja vojna postrojba koja je mogla biti opremljena zalihama dovoljnim da se izdrži četveromjesečna opsada, a oko 15.000 signalnih tornjeva osiguravali su vezu s glavnim gradom.

Zid se zapravo sastoji od dva zida (vanjski i unutrašnji), s ispunom od drugih materijala, (zemlja, pijesak, glina kao i razni otpaci, ali i tijela poginulih radnika). Prosječna visina mu je oko 16 m, a širina od 5 do 8 m.