Evanđelje po Ivanu
Izvor: Wikipedija
Novi zavjet |
---|
Evanđelja |
Poslanice apostola Pavla
|
Katoličke poslanice
|
Portal: Kršćanstvo |
uredi |
Evanđelje po Ivanu, jedna je od knjiga Novoga Zavjeta. Kratica je »Iv«. Tradicija ga pripisuje Ivanu Evanđelistu. Najmlađe je od četiri kanonska evanđelja.
Napisano je oko 95. – 100. g., prema tradiciji vjerojatno u maloazijskom gradu Efezu. Autor mu je prema vrlo drevnoj predaji – apostol Ivan. To se Evanđelje otvara vrlo dubokom meditacijom (razmišljanje, razmatranje) o Isusu Kristu kao Božjoj Riječi (Logosu).
Okosnicu pripovijedanja evanđelja čine blagdani u Jeruzalemu. Isus dolazi na blagdane, učini neki čudesni znak, a potom ga iskoristi kako bi poučavao o sebi i svojoj ulozi. Više puta otkriva se kao Bog, osobito kad za sebe govori: »ja sam kruh živi«, »ja sam put, istina i život«, »ja sam uskrsnuće i život.« U svakom izricanju riječi »ja sam« Isus, prema Ivanovu evanđelju, podsjeća na Boga Staroga zavjeta, koji se Mojsiju predstavio kao »Ja jesam.«
Evanđelje je tako napisano da njegovi čitatelji u raspetom Kristu mogu prepoznati živoga Krista, prisutnoga u zajednici njegovih vjernika, kojima On dariva Svoga i Očeva Duha. Kao što je Markovo, Lukino i Matejevo Evanđelje usredotočeno na na “Kraljevstvo Božje”, tako je Ivanovo Evanđelje usredotočeno na “život vječni”, koji se sastoji u najprisnijem živom zajedništvu svih vjernika s Isusom Kristom i preko Njega u Duhu Svetom s Bogom Ocem.
Način pisanja odaje pisca dubokog vjerničkog iskustva i visoke kulture, premda je njegov grčki jezik, kojim je evanđelje pisano, vrlo jednostavan i sadrži mnoge semitske značajke.