Crkva sv. Jelene

Izvor: Wikipedija

Predloženo je da se na ovoj stranici postavi razdvojbena stranica. (Što vodi ovamo, Rasprava)

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Rakovica je vrlo stara kao naselje i kao župa. Nakon izgona Turaka samostalna župa je osnovana 1785., a crkva je građena do 1843. kada je dobila i svoj konačni oblik. Kao i mnoge druge crkve i ova crkva je zavjetna jer su se ljudi u ratu sa Turcima zavjetovali da ce napraviti crkvu Sv. Jeleni Križarici ukoliko im pomogne pobijediti Turke. Pošto je pobijeda ostvarena, izgrađena je i crkva. U Drugom svjetskom ratu vrlo je oštećena, ali nije srušena ni zapaljena. Razoren je bio župni stan u kojem je stradala jedna od većih župskih knjižnica u senjsko i modruško- krbavskoj biskupiji.

Prvi poslijeratni rakovački župnik (od 1973.) je vlč. Miljenko Vidas koji je tu bio do 1989. godine, kada ga je zamijenio vlč. Branko Dragojević koji je tu bio do početka Domovinskog rata.Sadašnji rakovački župnik je vlč. Petar Bogut.

U Domovinskom ratu crkva je pretrpjela velike štete i razaranja. Između 15.i 30. listopada 1991. crkva je zapaljena i razorena nakon višednevnog granatiranja, a ostale su samo zidine. Nakon povratka 1995. pristupilo se obnovi crkve koju je financiralo Ministarstvo obnove. Polovicom lipnja 1997. počeli su građevinski radovi koji su u potpunosti završeni za godinu dana. To je bila i prva obnovljena crkva u Slunjskom dekanatu. U unutrašnjosti je crkva temeljito uređena jedino još nedostaje pravi veliki oltar kao što je bio prije uništenja.

Svake godine 18. kolovoza u Rakovici se slavi blagdan Sv. Jelene. Ovdašnji mještani takav blagdan popularno nazivaju "zbor", a u ostalim dijelovima Hrvatske čest je naziv proštenje ili kirbaj. Prilika je to za masovno okupljanje svih ovdašnjih stanovnika kao i onih koji dolaze iz okolnih krajeva. Vrlo često ovom događaju prisustvuju i iseljenici iz našeg kraja koji ovdje rijetko dolaze pa im je ovo vrlo dobar povod za obilazak rodnog kraja i razgovor sa sumještanima.

Kulminacija "zbora" je u popodnevnim i ranim večernjim satima kada se na placu skupi 300 - 400 ljudi. Prisutne su sve dobne skupine: od najmlađih do najstarijih. Za mlade su glavna atrakcija "ringišpil" i razne zabavne igre, a ostali uživaju u blagodatima ugostiteljskih objekata, šetnji, razgovorima i nastupima kulturno umjetničkih društava. Zabava obično potraje do kasnih večernjih sati, a oni "najveseliji" ostaju i do jutarnjih sati.