Feral Tribune

From Wikipedia

Feral Tribune
Vrsta
Format

Vlasnik	Kultura i rasvjeta d.o.o.
Urednik/ca	Heni Erceg
Saradnici/e	Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Petar Luković
Osnivanje	1993 (kao podlistak 1984)
Osnivač	Kultura i rasvjeta d.o.o.
Politička orijentacija	radikalna ljevica
Jezik	hrvatski
Zemlja	Hrvatska
Sedište uredništva	Split, Šetalište Bačvice 10

Feral Tribune je naziv za hrvatski satiričko-politički tjednik iz Splita.

Feral Tribune je poznat po tradicionalno provokativnim naslovnim stranama, praćeni kratkim vijestima („informbiro“), uredničkim člancima, intervjuima, satiričnom sekcijom, te novostima o knjigama, muzici i Internetu. Još jedna popularna i jedinstvena sekcija je „Greatest Shits“ (najveća sranja), gde se skupljena, po mišljenju urednika, najluđe izjave javnih ličnosti za hrvatske medije.

[uredi - уреди] Historija

Feral Tribune je ime dobio kao igra riječi Herald Tribune, a prvi put je izašao 1984. kao humorističko-satirički podlistak splitskog tjednika Nedjeljna Dalmacija. Osnovala su ga trojica mladih novinara - Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović - koji su u isto vrijeme sličan podlistak (pod nazivom Le Spizd) vodili u Omladinskoj iskri, časopisu koji je izdavala lokalna omladinska organizacija.

U to je doba Feral Tribune imao ozbiljnih problema s komunističkim vlastima zbog objavljivanja niza nepoćudnih članaka u kojima su se napadali Armija, a nešto kasnije Slobodan Milošević. Novinari su neko vrijeme čak bili optuženi za vrijeđanje ugleda SFRJ.

Kada je nakon prvih demokratskih izbora na vlast u Hrvatskoj došla Hrvatska demokratska zajednica, promijenila se urednička politika Nedjeljne Dalmacije. Feral Tribune je tada postao podlistak dnevnog lista Slobodna Dalmacija.

Svojim beskompromisnim ismijavanjem HDZ-a i novog predsjednika Franje Tuđmana Feral Tribune je vrlo brzo sebi stvorio neprijatelje.

Kada je početkom 1993. HDZ-u bliski tajkun Miroslav Kutle u kontroverznoj privatizaciji preuzeo Slobodnu Dalmaciju, novinari Feral Tribunea su napustili taj dnevnik i krenuli na osnivanje novog časopisa pod nazivom Feral Tribune.

Feral Tribune se na kioscima prvi put pojavio u kasno proljeće 1993. Ispočetka je izlazio kao dvotjednik, da bi krajem 1993. prešao na tjedni ritam izlaženja.

Feral nije došao do izražaja sve dok se Jugoslavija nije raspala u ranim devedesetima. Zbog promjena u političkome sustavu došlo je do sveobuhvatne zbunjenosti u mnogim pogledima. Ovo je naravno dovelo do velikoga prostora za financijski inžinjering, političku korupciju etc. Ako se k tome pridoda obonovljena neovisnost dobivaju se promjene u vladi i erupcija patriotizma, koji na trenutke otvara priliku za nacionalizam, ksenofobiju etc. Dobiva se strah i nesigurnost koje su plodno tlo za huškanje na rat,ratno profiterstvo etc.

Sve ovo, kao sto se može pretpostaviti, daje hrpu materije za političko satirički list kao što je Feral. Tu počinje prava priča Ferala. Dok je politička situacija postajala sve ozbiljnija, kontekst Feral Tribunea nije mogao više biti jedino satira -- zemlja je bila pod vojnom okupacijom i postojali su ljudi koji su se trebali izložiti. Urednici su imali hrabrost kritizirati političke figure i strujanja čak i u tim kritičnim vremenima te ih još začiniti satirom. Vlast je preuzela Slobodnu Dalmaciju rane 1993. Nekoliko mjeseci kasnije Feral je predstavljen kao nezavisni list.

Bio je među prvim hrvatskim listovima koje su otvoreno govorile o raznima temama o kojima se državne novine nisu usudile pisati: govorio je o ratnim zločinima učinjenim od strane hrvatskih vojnika i generala, umiješanosti Hrvatske vojske u rat u Bosni i Hercegovinu , mišljenju Franje Tuđmana o Ustašama u kontekstu općega hrvatskoga nacionalizma, vezama hercegevačkoga profiterskoga lobija s vladom i Katoličkom crkvom etc. Možda je najvažniji trenutak u Feralovoj povijesti bila naslovnica koja je uobličila digitalno promijenjene slike Tuđimana i Miloševića u krevetu kao homoseksualne ljubavnike -- Feralova simbolična osuda politike koja je vodila podjeli Bosne i Hercegovine.

Feral je 1994 plasirao toliko kompromitirajućih informacija u javnost koje su kvarile ugled HDZ - ove vlade da je nešto moralo biti poduzeto od strane vladajuće strane. Šikaniranje je počelo nametanjem 50% poreza na prometa namijenjenoga pornografskim magazinima pod izgovorom da u Feralu postoji pornografski sadržaj: 1995 Hrvatski ustavni sud je povukao ovu odluku. 1996 je HDZ progurao zakon u kojem stoji da je javna kritika najviših dužnosnika kažnjivo djelo i naravno Feralovi urednici su bili prvi na listi za tužbe.

Feral Tribune je nastavio objavljivati slobodno usprskos višestrukim tužbama za klevete i duševne boli. Vlada je također pritiskala Feral drugim sredstvima – najveća distributerska kompanija Tisak je tajkunizirana i Feral je naravno je bio zadnji na listi vjerovnika. Kampanja je uključivala mnoge prijetnje smrću, vandaliziranje Feralove imovine, javno paljenje Ferala na splitskoj rivi, a najčuveniji incident je bila mobilizacija glavnoga urednika Viktor Ivančić odmah nakon javne prijetnje smrću visokorangiranih HDZ-ovih činovnika.

Usprkos svemu ovome, Feral Tribune je uspio preživiti, ali ne bez donacija iz inozemstva Franjo Tuđman je umro 1999., a tri mjeseca kasnije HDZ je izgubio vlast na Hrvatskim parlamentarni izbori 2000. Dok je nova lijevo orijentirana vlada Ivice Račan trebala biti prijateljski nastrojena prema novinama sudstvo, još uvijek ispunjeno Tuđimanovim lojalistima, je nastavilo davati nepovoljne presude Feralu čineći Feralovu financijsku poziciju težom.

List je naišao na druge probleme – odlaskom Tuđmana, koji je bio glavna meta, otišli su mnogi autori bez inspiracije te je kvaliteta humora pala. Pokušaj zamjene Tuđmana s George W. Bush je vodila k tome da list prigrli jak ideološki profil i promovira radikalnu ljevicu koja je odvracala stare čitatelje. Drugi hrvatski tjednici, najzančajniji Globus i Nacional, su dokazali da su se bolje prilagodili novim okolnostima. Feral je također bio pogođen osobnim promjenama i odlaskom nekih od njegovih utemeljiteljal. Sve je ovo utjecalo na nakladu i utjecaj.

U drugu ruku, Feral Tribune je u to vrijeme održavao jak kritički pristup vladi – kritizirao je Račanovu neoduločnost i nedostatak želje da se udalji od Tuđimanove baštine te otkrio mnogo korupcijskih skandala koji su vezani za njegovu vladu.

14.6. 2007. redakcija Feral Tribunea je objavila kako dalje izlaženje lista prestaje zbog nemogućnosti plaćanja PDV-a. 27.6. 2007. objavljeno kako je list kupila tvrtka Europapress Holding, koja je podmirila najveći dio njegovih obveza te mu tako omogućila izlaženje.

[uredi - уреди] Nagrade

Feral Tribune je dobitnik sledećih nagrada:

1992: „Nagrada Vesela Tenžera“ i „Stefanel“ nagrada.
1996: Nagrada za slobodu štampu, dodelio International Press Directory
1997: „Zlatno pero slobode“, dodelila Svetska asocijacija novina, te nagrada od Komiteta za zaštitu novinara
1998: Na sajmu satire Forte dei Marma, dobili nagradu za najbolju svetsku političku satiru.