Skrivenosemenice
From Wikipedia
Skrivenosemenice ili kritosjemenjače (Magnoliophyta, Angiospermae) su najveća grupa zelenih kopnenih biljaka i izgledom jako raznovrsne, ali ih povezuje to što se kod njih seme nalazi unutar ploda.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Opšte karakteristike skrivenosemenica
Broj vrsta skrivenosemenica je oko 250000. Veličine su od oko 1mm (plutajuća biljka Wolffia) do preko 80m (npr. neki predstavnici roda Eucaliptus). Skrivenosemenice mogu živeti u najsurovijim uslovima pustinja i oboda arktičke tundre, ali najveću raznovrsnost imaju u predelu tropskih (ekvatorijalnih) kišnih šuma. Većina vodi samostalan život i ishranjuje se procesom fotosinteze, ali postoje i parazitske i saprofitske forme. Značaj skrivenosemenica za kopnene ekosisteme je ogroman, jer one su te koje u većini slučajeva čine najveću biomasu u ekosistemu i svojim izgledom i brojnošću određuju izgled i strukturu ekosistema. Značaj za čoveka je takođe velik, jer skoro sve biljke koje čovek gaji radi sopstvene i ishrane domaćih životinja pripadaju skrivenosemenicama.
[uredi - уреди] Poreklo, filogenija i sistematika skrivenosemenica
Poreklo skrivenosemenica od velike grupe golosemenica (izumrlih i savremenih) još uvek nije razjašnjeno u potpunosti. Brojna su pitanja na koja tu treba pronaći odgovor, a jedno od njih je i nastanak hermafroditnog cveta skrivenosemenica. Skrivenosemenice su verovatno nastale tokom mezozoika - postoje fosilni ostaci iz perioda Krede, ali se pretpostavlja da su one postojale i ranije, u Trijasu i Juri.
Veliku raznovrsnost skrivenosemenica botaničari pokušavaju sistematizovati u prirodne i srodničke grupe, da bi se otkrili putevi filogenije Magnoliophyta. Tradicionalno, grupa skrivenosemenice (Magnoliophyta) ima taksonomski status razdela, i deli se na dve velike podgrupe (klase) - dikotiledone biljke (Magnoliopsida, Dicotyledoneae) i monokotiledone biljke (Liliopsida, Monocotyledoneae). Osnovne razlike između ove dve klase su:
karakteristika | dikotiledone biljke | monokotiledone biljke |
---|---|---|
broj kotiledona | 2 | 1 |
broj cvetnih delova | 4-5 | 3 |
polen | u osnovi trikolpatni | u osnovi monokolpatni |
nervatura lista | mrežasta | paralelna |
pravo sekundarno debljanje | prisutno | odsutno |
Monokotiledone biljke smatraju se izvedenijima i filogenetski mlađima, a postoji čitav niz grupa dikotiledonih biljaka sa pojedinim karakteristikama monokotiledonih. Savremeni razvoj metoda sistematike omogućio nam je dublji uvid u filogenetske odnose među skrivenosemenicama, i danas se za najprimitivniju grupu smatraju neki tropski predstavnici, familije Amborellaceae, Nymphaeaceae, Austrobaileyaceae i druge njima srodne familije. One leže u osnovi filogenetskog stabla skrivenosemenica. Malo napredniju grupu biljaka čine takozvana „stara drveta" (eng. paleotrees) i „stare zeljaste biljke" (eng. paleoherbs). Sve navedene grupe imaju karakteristike i dikotiledonih i monokotiledonih biljaka. Tek se preostale grupe skrivenosemenica u savremenoj literaturi dele na monokotiledone i „prave dikotiledone" biljke (eng. eudicots).
[uredi - уреди] Sistemi klasifikacije skrivenosemenica
Cronquist (1981) Takhtajan (1997) APG, APG II (1998, 2003)
[uredi - уреди] Spoljašnje poveznice
- Angiosperm Phylogeny Group (2003). An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II. Botanical Journal of the Linnean Society 141: 399-436. Available online.
- Angiosperms – Tree of Life Web Project
- Cronquist, Arthur. (1981) An Integrated System of Classification of Flowering Plants. Columbia Univ. Press, New York.
- Oldest Known Flowering Plants Identified By Genes, William J. Cromie, Harvard Gazette, December 16, 1999.
- Stevens, P.F. (2001 onwards). Angiosperm Phylogeny Website at Missouri Botanical Garden.
- L. Watson and M.J. Dallwitz (1992 onwards). The families of flowering plants: descriptions, illustrations, identification, information retrieval. http://delta-intkey.com