Mark Spitz

From Wikipedia

Mark Andrew Spitz (rođen 10. veljače 1950. u Modestu, California, USA, od oca Američkog Židova i majke Portorikanke) je slavni američki plivački olimpijac, deveterostruki Olimpijski pobjednik i plivač koji je 23 puta postavljao svjetske rekorde u sprinterskim disciplinama slobodnim i delfinovim stilom. On također drži rekord u broju zlatnih medalja osvojenih na jednim Olimpijskim igrama – sedam, a osvojio ih je na Olimpijskim igrama u Münchenu, 1972 godine.

Posljednju, sedmu, zlatnu medalju (u štafeti 4 × 100 m mješovito) osvojio je 4. rujna 1972., dan prije upada palestinskih terorista u Olimpijsko selo u Münchenu i početka najveće olimpijske tragedije.

Svoj veliki talent ovaj je plivački fenomen pokazao još puno ranije, te se je spremao da već na [[XIX Olimpijske igre, 1968, Mexico City|Olimpijskim igrama u Mexico Cityju, 1968]] godine zablista punim sjajem, osvoji pregršt zlatnih medalja i nadmaši svog sunarodnjaka i uzora, također plivačkog velikana Don Schollandera koji je, na Igrama u Tokiju četiri godine ranije, osvojio četiri zlatne medalje. Planirao je osvojiti pet zlatnih medalja, ali nije uspio. Osvojio je "samo" dva zlata, i to u štafetama 4 × 100 m slobodno i 4 × 200 m slobodno. Tome je dodao srebro na 100 m delfin i broncu na 100 m slobodno, dok je u finalu utrke na 200 m delfin totalno podbacio, stigavši na cilj posljednji – osmi.

Vrlo razočaran neuspjehom Spitz nije posustao, zarekao se na osvetu, i – uspio je.

1972. godine, na Igrama u Münchenu, Mark Spitz je postigao podvig koji predstavlja najveće dostignuće koje je na jednim Olimpijskim igrama ostvario neki sportaš. Osvojio je sedam zlatnih olimpijskih medalja, podvig koji, ni prije, ni poslije njega, nikome nije uspio. K tome je u svakoj finalnoj utrci zlatnoj medalji pridodao i svjetski rekord. Sedam zlatnih medalja – sedam svjetskih rekorda, podvig je koji, može se mirne duše prognozirati (obzirom na strahovitu konkurenciju u današnjem plivanju i specijaliziranost vrhunskih plivača), nitko nikada neće ponoviti.

Još tijekom trajanja plivačkih natjecanja na Igrama u Münchenu, Mark Spitz je nagovjestio da će posljednja finalna utrka biti i njegova posljednja utrka u karijeri. Tako je i bilo. Povukao se iz plivanja sa 22 i pol godine! Vrlo rano, prerano, ali ipak – na vrhuncu slave otišao je u olimpijsku povijest i svrstao se među olimpijske besmrtnike.

Tim više čudi njegov pokušaj-harlekinstvo da se kvalificira za američki plivački tim za Olimpijske igre u Barceloni, 1992 godine. Imao je tada 42 godine! Naravno, nije uspio, osim što je ponovo skrenuo na sebe pažnju i podsjetio na svoje legendarne uspjehe, pa je činjenica da je tek ovim "nestašlukom", sada konačno i zauvijek, prestala najsjajnija plivačka i, uopće, jedna od najvećih sportskih i olimpijskih karijera u povijesti.

Mark Spitz danas živi u Kaliforniji, sa suprugom Suzy i sinom.

[uredi - уреди] Karijera

1968. - OI, 2 zlatne medalje (štafete 4 × 100 m slobodno i 4 × 200 m slobodno), 1 srebrna medalja (100 m delfin) i 1 brončana medalja (100 m slobodno)

1972. - OI, 7 zlatnih medalja (100 m slobodno, 200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin; i štafete: 4 × 100 m slobodno, 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito)

(Mark Spitz nema nijedan naslov svjetskog prvaka, jer je prvo svjetsko prvenstvo u plivanju održano 1973. godine, u Beogradu, SFRJ, nakon završetka njegove blistave karijere).

Osobni rekordi:

100 m slobodno: 51,22 sec (1972., tada svjetski rekord)

200 m slobodno: 1:52,78 sec ( 1972., tada svjetski rekord)

100 m delfin: 54,27 sec ( 1972., tada svjetski rekord)

200 m delfin: 2:00,70 sec (1972., tada svjetski rekord)

štafete:

4 × 100 m slobodno: 3:26,42 sec (1972., tada svjetski rekord)

4 × 200 m slobodno: 7:35,78 sec (1972., tada svjetski rekord)

4 × 100 m mješovitoo: 3:48,16 sec (1972., tada svjetski rekord)