Polarna čigra
Izvor: Wikipedija
| Polarna čigra | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Sterna paradisaea Pontoppidan, 1763[1] |
||||||||||||||
 Područje gniježđenja (crveno)
područje zimovanja (plavo) migracijske rute (zeleno) |
||||||||||||||
|
|
Polarna čigra (Sterna paradisaea, stariji naziv: Sterna macrura[1]) za razliku od ostalih vrsta čigri više voli obitavati uz jezera i rjeke pa ni u unutrašnjoj Europi nije rijetka. Na Elbi, primjerice, živi u velikom broju. U Europi se pojavljuje potkraj travnja ili početkom svibnja a već u srpnju ili početkom kolovoza ponovno kreće na put.
Hrani se malim ribicama, žabama i punoglavcima, a jede i crve, grčice i odrasle kukce. Vodene životinje hvata tako da se strmoglavljuje u vodu. Gnjezdilište polarne čigre su niski otoci i sprudovi čije je dno šljunkovito a ne pjeskovito. Čigra ovdje utisne malu udubinu u tlo ili koristi već gotovu udubinu da u nju smjesti gnijezdo. Na vodama u unutrašnjosti polarna čigra rijetko stvara velika naselja, a na morskoj obali se često stotine ptica udružuju za zajedničko gniježđenje. Polarna čigra dugačka je 38 cm i poznata po tome što u seobi prelazi daleko veće udaljenosti od bilo koje druge selice. Ova ptica se dva puta godišnje seli iz subarktičkih voda u subantarktičke i nazad te je zbog toga zovu i "ptica s dva ljeta". Smatra se da zbog svojih selidbi uživa više sunčeve svjetlosti od ma kojeg živog stvora na Zemlji.
