Kirijeva tačka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kirijeva tačka (T_c), ili Kirijeva temperatura, je termin u fizici i nauci o materijalima, koji je dobio ime po Pierreu Curieu (1859.-1906. godine),a odnosi se na karatkerističnu osobinu feromagnetnih ili piezoelektričnih materijala.

[uredi] Kirijeva tačka u fermognatičnim materijalima

Kirijeva tačka feromagnetičnih materijala je temperatura iznad koje taj materijal gubi karakteristične feromagnetične sposobnosti. Na temperaturi ispod Kirijeve tačke magnetni momenti su paricjalno ustrojeni u magnetnoj domeni kod feromagnetičnih materijala. Kako se temperatura povećava, termalne promjene uništavaju ovaj ustroj, sve dok ukupna magnetizacija ne bude nula na i iznad Kirijeve tačke. Iznad Kirijeve tačke, materijal je čisto paramagnetičan.

Na temperaturama ispod Kirijeve tačke, djelovanje magnetnog polja ima paramagnetični efekat na magnetizaciju, ali kombinacija paramagnetizma sa feromagnetizmom dovodi do magnetizacije što se prati na histereznoj krivoj sa apliciranjem snage polja. Uništavanje magnetizacije na Kirijevoj temperaturi je druga po redu fazna trasformacija i kritična tačka gdje je magnetna susceptibilnost teorijski beskonačna.

Pogledajte feromagnetizam za spisak feromagnetičnih materijala i njihove Kirijeve temperature.

Ovaj efekat su najviše koristi kod magnetno-optičkih uređaja za spremanje podataka (CD, DVD, itd.), a koristi se pri brisanju i "pisanju" novih podataka. Poznati primjeri su Sony-jev Minidisc format, kao i CD-MO format.

Ostale upotrebe uključuju kontrolu temperature pri lemljenju željeza kao što je Weller WTCPT i, uopćenito, gdje poželjna magnetizacija sa kontrolisanom temeperaturom.

[uredi] Kirijeva temperatura piezoelektričnih materijala

Analogijom sa feromagnetičnim materijalima, Kirijeva temperatura se koristi i kod piezoketričnih materijala kako bi se opisala temperatura iznad koje materijal gubi svoje spontane polarizacione i piezoelektrične karakteristike.