Louis Franchet d'Esperey
Izvor: Wikipedija
Louis Félix Marie François Franchet d’Esperey (Mostaganem, 25. svibnja 1856. - Albi, 3. srpnja 1942.) bio je vojvoda srpske vojske i maršal Francuske.
Stupio je u vojničku školu 15. listopada 1874., i po završetku ove dobio je čin pješadijskog potporučnika 1. listopada 1876., u kapetana unaprijeđen je 28. listopada 1885., za pukovnika 12. srpnja 1903., brigadnog generala 23. ožujka 1908., divizijskog generala 23. ožujka 1912., za maršala Francuske [19. veljače]. 1921.
Kao pješadijski časnik bio je vodnik, komandir čete i komandant bataljona u pješadiji do 1899. Za to vrijeme završio je ratnu Akademiju (1882.), i bio je u generalštabu divizije, koja je okupirala Tonkin (1886.) i u generalštabu guvernera Pariza (1889.). Komandirao je pukom i brigadom u pješadiji, divizijom (1912.). Član višeg ratnog Savjeta od 1920. Sudjelovao je u kolonijalnim ratovima u zapadnoj Africi, Tunisu, Alžiru. Tonkinu i Ananiu, Kini i Maroku. U prvom svjetskom ratu (10. rujna 1914. do 31. ožujka 1916) komandirao je francuskom armijom (5), do 29. travnja 1918. grupom armija na francuskom frontu, a od 9. lipnja 1918 do kraja rata bio je vrhovni komandant savezničkih armija na Solunskom frontu. Pod njegovom komandom izvršen je proboj Solunskog fronta, izvedeno je proganjanje njemačko-austrijsko-bugarske vojske, zaključen je ugovor o kapitulaciji bugarske vojske i oslobođena Srbija.
Bio je član Francuske akademije, na poziciji 14, u periodu 1934.-1942.
Nedovršeni članak Louis Franchet d'Esperey koji govori o vojnom zapovjedniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
