Lisabon

Izvor: Wikipedija

Lisabon: Praça dos Restauradores

Lisabon: Praça de Dom Pedro IV

Lisabon (portugalski: Lisboa) je glavni i s oko 570.000 stanovnika (2,8 milijuna u metropolitanskom području) najveći grad Portugala.

Osnovali su ga Feničani kao utvrdu, a glavni grad je od 13. stoljeća. Razvio se u srednjem vijeku, u doba kolonijalnih osvajanja, kad je postao kozmopolitska luka i uresio se prekrasnim palačama. Godine 1755. grad je razoren u snažnom potresu, a zatim ponovno izgrađen u skladu s prosvijećenim arhitektonskim i urbanističkim zamislima Marquês de Pombal-a prema kojima su, uz ravnocrtne široke aleje, podignute skladne palače.

Gornji grad, sa spletom uličica i slikovitim ozračjem, ne krije svoje arapsko podrijetlo; visinska razlika između pojedinih gradskih četvrti riješena je strmim ulicama, dizalima, uspinjačama i tramvajima koji voze takvim strminama da čovjeku zastade dah. Željezni viseći most Puente 25 de Abril povezuje grad s novim četvrtima koje su nikle na lijevoj obali Teja.

Lisabon, koji je 1998. godine izabran za sjedište Svjetske izložbe, najveće je kulturno, industrijsko, trgovačko i financijsko središte Portugala.

Sadržaj

1 Industrija
2 Promet i veze
3 Znamenitosti
4 Vanjske poveznice
- 4.1 Uprava
- 4.2 Fotografije

[uredi] Industrija

Industrija obuhvaća uglavnom tradicionalne grane, kao što su brodogradnja, željezare, rafinerije nafte, tekstilnu industriju, kemijsku industriju, proizvodnju šećera, piva, keramike, lijekova, duhana i dr.

[uredi] Promet i veze

Lisabonska luka je dugo vremena bila jedna od najvažnijih na cijelom Iberijskom poluotoku, a raspolaže pristaništima za tankere i do 300.000 tona, uključujući i terminal za kontejnere. Međunarodna zračna luka Portela, željezničke veze, razgranata mreža podzemne željeznice, te suvremenih gradskih prometnica dovoljno govore kako je Lisabon prometno i više no dobro povezan, kako sa susjednim regijama, tako i s inozemstvom.

[uredi] Znamenitosti

Kip kralja José-a I na trgu Praça do Comércio iz 1775.

Mosteiro dos Jerónimos

Među brojnim znamenitostima Lisabona ponajprije valja istaknuti tvrđavu Castelo de São Jorge koja se izdiže nad centrom grada na visini od 110 m. Na istom je mjestu postojala utvrda još u doma Rimljana, kasnije je pregrađuju i koriste Mauri, a od 1300. godine pa do 1511. bila je i sjedište portugalskih kraljeva. Tvrđava je pretrpjela velika oštećenja u katastrofalnom potresu 1755. godine, te je restaurirana tek u vrijeme Salazarove vladavine (1938./1940.).

Posebno je zanimljiva stara maurska četvrt Alfama s romaničko-gotičkom katedralom Sé Patriarcal iz 12. st., kasnorenesansnom crkvom Igreja de São Vicente de Fora i Panteonom. Ono po čemu se Lisabon prepoznaje svakako su i azulejos - ukrasne pocakljene pločice kojima su prekrivene fasade čitavih zgrada i ulica.

Poslije potresa 1755. godine grad se izgrađuje prema pravokutnom principu, čime dolazi do izgradnje Donjeg grada Baixa, s reprezentativnim trgovima, kao što su Praça do Comércio u njegovu južnom dijelu i Praça de Dom Pedro IV poznata i kao Rossio s monumentalnom zgradom Nacionalnog teatra (1842./1846.) i obližnjim kolodvorom Rossio, gdje se smjestio poslovni i bankarski centar grada. U neposrednom se susjedstvu nalazi i slikovita četvrt Chiado, koja je dijelom uništena tijekom velikog požara 1988. godine.

Zaštitni znak Lisabona ipak je Elevador de Santa Justa, gradska uspinjača u obliku tornja, koju je projektirao poznati francuski arhitekt Eiffel, a koja spaja Donji grad (Baixa) s Gornjim gradom poznatijim kao Bairro Alto - boemska četvrt prepuna restorana, kavana, galerija i trgovina. U tom dijeli grada posebno je zanimljiva crkva São Roque s kapelom Sv. Ivana (Capela de São João Baptista).

Na zapadu grada nalazi se Basílica da Estréla (1779./1790.), kapela Santo Amaro (1549.), zgrada Parlamenta (isprva samostan São Bento, 1598.), kao i palača Ajuda (1802.). U četvrti Belém nalaze se bivši samostan sv. Jeronima (Mosteiro dos Jerónimos) iz 16. st., te glasovita Betlehemska kula (Torre de Belém) u manuelskom stilu (1515.-1521.), koji se nalaze na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine. U istom dijelu grada su i Spomenik otkrića (Padrão dos Descobrimentos) iz 1960. godine i kraljevska ljetna rezidencija dvorac Queluz iz 1747. godine.