Branko Oblak
Izvor: Wikipedija
| Branko Oblak | ||
|---|---|---|
| Osobne informacije | ||
| Puno ime | Branko Oblak | |
| Nadimak | Brane | |
| Rođenje | 27. svibnja 1947. Ljubljana, Slovenija |
|
| Visina | 178cm | |
| Profesionalni klubovi* | ||
| Godina | Klub | Nastupi (golovi) |
| 1966. - 1973. 1973. - 1975. 1975. - 1977. 1977. - 1980. 1983. - 1985. |
NK Olimpija HNK Hajduk Split Schalke 04 Bayern München SV Spittal |
180 (34) 35 (9) 49 (5) 71 (5) ? (?) |
| Reprezentacija | ||
| 1970. - 1977. | Jugoslavija | 46 (6) |
| Napomene | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||
Branko-Brane Oblak (Ljubljana, 27. svibnja 1947.), bivši slovenski nogometaš. Jedan od najboljih veznih igrača Jugoslavije nakon drugog svijetskog rata.
Počeo je igrati nogomet 1963. u omladinskom sustavu ljubljanske Olimpije. Tri godine poslije počeo je standardno igrati sa seniorima i tamo se zadržao narednih 7 godina. U dresu "zmajčeka" odigrao je preko 300 utakmica.
Nakon toga odlazi u redove splitskog Hajduka za koji igra samo dvije, ali iznimno uspješne sezone. 1973. osvaja državni kup, 1974. dvostruku krunu ( kup i prvenstvo ), a 1975. opet prvenstvo. U "bilom" je odigrao ukupno 66 utakmica i zabio 24 gola. Kasnije odlazi u njemačku Bundesligu gdje bilježi preko 100 utamica braneći boje Schalkea i slavnog Bayerna.
Nakon toga jedno je vrijeme pauzirao, te se vratio nogometu igrajući u drugoj austrijskoj ligi za Spittal iz istoimenog gradića. Nakon 2 sezone završava karijeru i postaje tehnički direktor Olimpije.
U reprezentaciji Jugoslavije debitirao je 6. svibnja 1970. u Bukureštu, a dolaskom Vujadina Boškova ustalio se među najboljih 11 države. Nakon niza poznatih utakmica u plavom dresu poput one sa Španjolskom u Frankfurtu oprostio se od reprezentacije protiv Rumunja u Zagrebu 1977. nakon 46 utakmica. U međuvremenu je nastupio i na Peleovoj oproštaljci u Rio de Janeiru, a 1974. na svjetskom prvenstvu je zajedno sa suigračem Popivodom bio prvi slovenac koji je nastupio na Mundialu. Štoviše, Oblak je bio izabran u momčad prvenstva.
Nakon igračke karijere postao je trener. Dva je puta vodio Olimpiju, a kratko vrijeme i slovensku U-21 reprezentaciju. U studenom 2003. izabran je za najboljeg slovenskog igrača stoljeća, ispred Zahoviča i Katanca. Sredinom svibnja 2004. naslijedio je Bojana Prašnikara na mjestu izbornika slovenske reprezentacije. Na tom je mjestu uspio pobijediti i kasnije svjetske prvake Italiju, ali zatim pao krajem 2006. nakon serije lošijih rezultata.
