Antitijelo

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Antitijela ili imunoglogublini su bjelančevine (proteini) iz grupe globulina koje se kod sisavaca grade kao reakcija na strane supstance tzv. antigene koje su prodrle u organizam. Dakle, antitijela su obrambene supstance imunog sistema. Ove bjelančevine vlastitog organizma nastaju u jednoj vrsti bijelih krvnih zrnaca koje nazivamo B-limfocitima. Jedan točno odredeni antigen inducira njemu odgovarajuće antitijelo koje preko specifične nekovalentne veze uglavnom prepoznaje antigen kao stranu supstancu. Specifično vezivanje antitijela na antigene je bitan dio odbrane organizma od prodrlih stranih supstanci i tijela.

[uredi] Struktura antitijela i vezivanje na antigen

Antitijela su prisutna u krvi, limfnom sistemu, tkivima te u membranama sluzokože. Antitijela uglavnom ne „prepoznaju“ cjelokupnu strukturu antigena nego jedan te isti karakteristični dio tzv. antigen determinantu (epitop), Mjesto na antitijelu koje služi za vezivanje na antigen naziva se pacifratop. Pri kontaktu sa antigenom antitijelo provodi tzv. humoralni imuni odgovor.

Svako antitijelo se sastojim od dva jednaka teška lanca (heavy chains, H) i dva laka lanca (light chains, L) koji su kovalentnim disulfidnim mostovima međusobno povezani u strukture ipsilon (Y) oblika. Jedan lagani lanac se sastoji od jedne promjenjive i od jedne konstantne domene. Teški lanci imaju jednu varijabilnu i 3 ili 4 konstantne domene. Varijabilne domene jednog teškog i jednog lakog lanca grade mjesto vezivanja antitijela na antigen. To mjesto će se zatim specifično vezivati na odgovarajuće mjesto vezivanja na antigenu po principu odgovarajućeg kljuca za odgovarajuću bravu. Mala je vjerojatnoća da dva metaforički rečeno različita ključa imaju strukturu koja odgovara istoj bravi, odnosno mjestu vezivanja na antigenu. Ali ipak se dešava. Na tom fenomenu počiva objašnjenje razvoja autoimunih oboljenja. Veza izmedu epitopa na antigenu i antitijela je nekovanlentna. Način djelovanja antitijela

[uredi] Mehanizmi djelovanja

Antitijela djeluju kroz različite mehanizme:

- Najjednostavniji je neutralizacija antigena. Time što antitijela vezuju antigene oni će na taj način biti i blokirani i neće biti u stanju da razviju svoje toksično djelovanje ili pak neće biti u stanju da utječu na promjene na membrani stanice ili na mataboliticke procese u njoj (npr. biti će spriječen ili otežan prodor virusa i bakterija u tkiva i stanice.

- Jedna sljedeća mogućnost je da antitijela vezujući se na površinske strukture nekog antigena npr. bakterije učine ovu lakše prepoznatljivom za obrambene stanice organizma – fagocite koji će tako označenu bakteriju lakše prepoznati i uništiti je tako što će njen materijal uvjetno rečeno „progutati“.

- Treći način djelovanja se ispoljava kroz takozvano aktiviranje komplementarnog sistema.

- Antitijela imaju sposobnost vezivanja i na neke stanice vlastitog organizma kod kojih je došlo do neželjenih po organizam opasnih promjena. Antitijela vezana na takve stanice ce aktivirati tzv. NK –stanice koje ce uništiti stanice sa štetnim promjenama. Ovaj proces je u stručnoj literaturi označen kao „Antibody-dependent cell-mediated cytotoxicity“ (ADCC).

[uredi] Različite klase antitijela

Antitijela se mogu podijeliti na različite klase i podklase na osnovu strukturnih razlika u okviru konstantnih regiona teških lanaca. Konstantni regioni teških lanaca svih antitijela jednog izotipa imaju istovjetnu aminokiselinsku sekvencu.

Kod većine kičmenjaka ima pet različitih klasa (izotipova) imunoglobulina. Osim toga neke klase je moguće pronaći samo kod određenih životinjskih vrsta ili se pojavljuju samo u određenim dijelovima organizma gdje imaju različite uloge.

Imunglobulin A (IgA) se sekretira na svim sluzokožama disajnih putova, očiju, želudca crijeva, uro-genitalnog trakta te specijalnim žlijezdama oko bradavica na dojkama majki i na taj način štiti novorođenče od patogena.

Imunglobulin D se pojavljuje u izuzetno malim količinama u krvi i limfi. Zasad mu je funkcija u organizmu nepoznata.

Imunglobulin E (IgE) ima ulogu u zaštiti od parazita.

Imunglobulin M (IgM) je klasa antitijela koja se gradi prva pri početnim kontaktima sa antigenima i pokazuju akutnu fazu jednog oboljenja.

Imunglobulin G (IgG) nastaje u nesto zadržanoj – naknadnoj obrambenoj fazi ( 3 sedmice), a karakteriše se dužim zadržavanjem u organizmu, te ga na taj način štiti od obnovljenog obolijevanja u kratkom vremenskom periodu. Dokazivanje prisustva ovog antitijela će nam pokazati prethodno obolijevanje ili provedenu imunizaciju uz pomoć vakcine.